Piše: Biserka Krapić
Isuse, uzdam se u Tebe
Riječi su to ispod slike Milosrdnog Isusa, koja je naslikana po viziji sestre Faustine Kowalske.
Slika je ušla u naš dom, 2013. godine. Samo godinu dana ranije, dobili smo sliku tada blaženog Ivana Pavla II., Marijinog štovaoca, i promicatelja Božanskog milosrđa. Znamo da je za života papa Ivan Pavao II. proglasio Faustinu i blaženom i svetom, da je upravo on ustanovio nedjelju Božjeg milosrđa po onome što joj je Isus Krist objavio u vizijama, i da je umro na blagdan Božanskog milosrđa. Obje slike stigle su u naš dom kao poklon za godišnjicu braka, za blagoslov, zagovor naše obitelji, po različitim ljudima.
Svi događaji naših života ispisuju čudesne priče Božje prisutnosti, ne samo u mom, nego u svačijem životu, ako ih vidimo i zapažamo. Sjaje posebnim sjajem kada uključimo Boga u njih, a ne sebe i svoje nastojanje, sposobnosti. Sve što jesam, sve što imam, sve je dar od Boga. Niti to nisam uvijek gledala tako.
Godinu 2014. suprug i ja bili smo na životnoj ispovijedi. Nakon te ispovijedi, položili smo zajedno dva cjeloživotna molitvena zavjeta u Svetištu Majke Božje Trsatske. Krunica Božanskog milosrđa se sama nametnula, kao jedan zavjet, jer je bio zahvala za Božju ljubav i milosrđe koju smo doživjeli na životnoj ispovijedi. Nakana je vezana za sve naše potomstvo, buduća pokoljenja. Sljedeću godinu, na dan pohoda pape Ivana Pavla II Svetištu, rodio se naš drugi, mlađi unuk. Rođen je u izvanrednoj jubilejskoj godini posvećenoj Božjem milosrđu.
Uoči otvaranja te godine, u našu župu Svetoga Križa, došao je na trodnevnu duhovnu obnovu, pater Marko Glogović, sa slikom Milosrdnog Isusa i relikvijom Svete Faustine. Jednu večer susreta pater Marko je tražio da se okrenemo jedni prema drugima, i blagoslovimo osobu pokraj sebe na glas. Do mene se našla naša mlada rođakinja s muževe strane, za koju sam molila, da ju Milosrdni Isus blagoslovi brakom i djecom. Ona je molila za blagoslov moje obitelji, sinova, unuka. Sedam godina kasnije, poslije Svete Mise, objavila mi je da se udaje. Datum koji mi je rekla, bio je i datum i mog vjenčanja, u godini u kojoj je ona tek rođena. Nije imala pojma o tome. Kada sam joj to prenijela, obje smo se sjetile naše molitve jedne za drugu u istoj crkvi, ispred slike Božanskog milosrđa. Nismo se usudile niti pomisliti da je to ispunjenje naše molitve, jer se nismo osjećale dostojne, i nismo razumjele kako Bog djeluje, a kamo li izgovoriti da je to bio odgovor na našu molitvu. Ipak, suze ganuća su nam ispunile oči, s osmijehom na licu, kao potvrda posebne, primljene milosti.
Naša zavjetna molitva Božanskom milosrđu uključila je i dar zahvale crkvi, na sam blagdan Božanskog milosrđa, iako nismo znali da će moj suprug ušči samog blagdana doći kući iz inozemstva. Nedugo nakon toga, stariji sin koji se bavi sportom, preselio se u drugi grad u kojem mu je klub iznajmio stan u župi Gospe od Milosrđa.
Iz zahvale za sve što smo iskusili, ostali smo u pomoći u radu svećeniku, jednom od prenositelja vjere na našem putu. Bila je to zahvala za sve trenutke Božje providnosti i vodstva, u svemu što je činilo i čini naš život. Svećenik je godinama organizirao posebnu molitvenu proslavu Božanskog milosrđa na sam blagdan. U 2020. godini, zbog covid mjera u crkvama, organizirao je on-line prijenos proslave. Bilo nas je troje i svećenik. U sat Božanskog milosrđa, pjevala sam sama pjesmu „Milost“ u direktnom prijenosu iz crkve, iako nemam nikakvu vezu s glazbom, a baš nemam niti osjećaj da imam previše glazbenog dara. Osim što daje povjerenje, da s Njim možeš krenuti u avanturu, u nepoznato, nezamislivo, shvatiš da te može ponekad i dobro nasmijati, i jako iznenaditi, putevima kojima te vodi. Osim prijenosa iz te crkve, jedino je bio vidljiv prijenos iste pjesme, u isto vrijeme, koju je pjevao Andrea Bocelli, u spotu opustjelih trgova i gradova bez ljudi.
Početkom 2024. godine, naš sin sportaš, uključio se u on-line molitvenu grupu sportaša s krunicom na telefonski poziv, njemu i nama nepoznatog svećenika misionara. Nije me začudilo zašto svećenik misionar, jer sve što molim, koju god molitvu krunice, molim ju na misijskoj krunici. Ne znam zašto, jer ih imam bezbroj, ta mi je od prvoga dana doslovno „legla“ u ruke. Svećenik misionar, oformio je grupu molitelja sportaša i mole krunicu Božanskog milosrđa. U desetoj godini naše zavjetne roditeljske molitve krunice Božanskog milosrđa za naše sinove, potomstvo, dobio je poziv upravo za molitvu krunice Božanskog milosrđa i uključio se u nju. Priča o Božanskom milosrđu se nastavila. Tjedan uoči blagdana Božanskog milosrđa, naš sin potpisao je ugovor za prijelaz u drugi klub u sljedećoj sezoni. Došao je kući na odmor, i izvadio iz torbe sliku Božanskog milosrđa koju nosi sa sobom, a dobio ju je na dar od svećenika. Odlazi u Litvu, u grad Vilnius, u kojem je Sveta Faustina boravila od 1933.-1936. i primila sve što je Isus po njoj ostavio u nasljeđe čovječanstvu, gdje je napisala svoj dnevnik, i gdje je i nastala slika Milosrdnog Isusa. U istom tjednu, na sam blagdan Božanskog milosrđa, objavljena je pjesma koju sam napisala na čast Božanskog milosrđa, godinu dana ranije na blagdan.
Samo Bog zna je li sve to plod molitve, štovanja, zavjeta, zagovora svetih ili samo Njegove ljubavi, milosrđa...ili svega zajedno. Slaganjem ljudi i događaja savršenom preciznošću i tajmingom, piše priče svačijih života. Otkrića, slaganje priča, uvijek ispočetka donose neizrecivu radost, uljepšavaju život, usmjeravaju pogled prema sveprisutnom i vječnom, Bogu ljubavi i milosrđa. Hoću li jednom stići u grad Vilnius, ne znam, prepuštam Njemu. Završit ću s jednim od zaziva iz krunice Božanskog milosrđa:
Milosrđe Božje, neiscrpivi izvore čudesa, uzdam se u Tebe!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 27. 04. 2025.
