Piše:Perotim
Isuse,
Kada su Marija i Josip došli u Betlehem na popis stanovništva, tražili su smještaj za prenoćište. Išli su od vrata do vrata i kucali, a kad su ih spazili i primijetili da je Marija trudna, i još k tome izgledali su jako siromašno, sakrivao sam se iza prozorske zavjese kako me ne bi primijetili.
Zatvorio sam vrata pred njihovim očima, nisam ih htio primiti jer sam osjećao da će mi donijeti dodatnu poteškoću, a kuća je ionako već bila pretrpana drugim gostima.
Smjestili su se negdje u polju, u nekoj štali.
Čuo sam, Isuse, da si se tu noć rodio u toj štalici. Brzo se pročulo kako su došli, te su Ti se poklonili siromašni pastiri i donijeli Ti svoje darove. Svi su pričali o Tebi, o novorođenom Kralju koji će ih osloboditi. Bio je to sigurno jedan zanimljiv događaj, ali ne i meni.
Došli su neki Kraljevi s istoka da Ti se navodno poklone. Prije toga su posjetili mene, rekao sam im kad Te pronađu da mi se jave kako bih Ti se i ja došao pokloniti.
Izigrali su me, nisu mi se javili, otišli su drugim putem u svoju zemlju.
Ja sam se bojao za svoj položaj, za svoje kraljevstvo.
Naredio sam tada da se poubijaju sva djeca do dvije godine. Ti si tada zbog toga morao napustiti svoje rodno mjesto i s roditeljima bježati u Egipat.
Kada su se Tvoji roditelji vratili iz Egipta, opet nisu smjeli u Judeju zbog mene, nastanio si se u Nazaretu.
Kada Ti je bilo 12 godina, sreli smo se u Jeruzalemu. Slušao sam Tvoj govor u sinagogi.
Mnogi su se divili Tvom znanju i tumačenju spisa Božjeg zakona. Ja sam bio ravnodušan i ljubomoran na Tvoje znanje i mudre odgovore koje si davao.
Tvoj preteča Ivan Krstitelj pričao je o kraljevstvu nebeskom, pozivao je na obraćenje. Krstio je sve one koji su dolazili da ga slušaju.
Tada sam bio na rijeci Jordanu, stajao u redu da me krsti. Bio sam nekoliko koraka ispred Tebe.
Kada je Tebe Ivan krstio, vidio sam nešto poput goluba iz oblaka kako silazi i spušta se na Tebe i čuo sam glas iz oblaka:
„Ovo je Sin Moj ljubljeni, koji je po Mojoj volji.“
Nisam ništa razumio, ali sam krenuo za Tobom. Želio sam Te slušati, ali sam se opet brzo udaljavao od Tvog učenja.
Vidio sam neka od Tvojih čudesa, ali zbog mog materijalnog bogatstva, ponosa, oholosti i sebičnosti nisam Te mogao slijediti.
Nisam mogao razumjeti to da rasprodajem sve imanje, dam siromasima i krenem za Tobom.
Kada si čitao u sinagogi u Nazaretu iz svitka proroka Izaije, ono što je bilo zapisano o Tebi, u meni se tada ponovo javila ljubomora. Tada sam bio na strani onih koji su Te htjeli strmoglaviti. Znao sam da si Ti sin jednog drvodjelje iz Nazareta i da se pred nama želiš istaknuti proglašavajući se pomazanikom, sinom Božjim.
Ja i moje pristaše nismo smatrali da netko tko je među nama i od nas može biti od Boga poslan ili onaj koji će nas otkupiti.
Ti si tada samo prošao između nas i ostavio nas u našoj nevjeri.
Slušao sam Te dok si propovijedao na Gori. Bio sam prisutan u Kani Galilejskoj kod Tvojeg prvog čuda koje si učinio. Pretvorivši vodu u vino.
Bila je tu i Tvoja majka Marija, kazala je poslužiteljima: „Što vam god kaže, učinite.“
Slušao sam Tvoju propovijed na Gori kada si pričao o osam blaženstava.
Također, kod umnažanja kruha, kada si čudno nahranio 5000 ljudi s 5 ječmenih kruhova i dvije ribice.
Narod je bio oduševljen, svi su Te slavili, prepoznali su u Tebi Kralja, vjerovali su da ćeš ih osloboditi od Rimskog carstva.
Isuse, često sam Te pratio, više iz radoznalosti nego zbog Tvog nauka. Moram priznati da je sve ono što si radio izgledalo poneki put tako zabavno.
Zbog toga moj dolazak u sinagoge i vjerske objekte za mene je više puta izgledalo mjesto gdje se mogu susresti s ljudima i dobro zabaviti.
Većinom sam zadnji ulazio, a prvi bih napuštao sinagogu, a i obrede nisam izvršavao onako kako bi trebao.
Neki su Te smatrali čudakom i luđakom, priznajem da sam i sam ponekad bio takav.
Pričaju da si oživio kćerku Jairovu, ozdravio slijepca od rođenja, istjerao zloduhe iz opsjednutih, oživio udovičinog sina, uskrsnuo Lazara koji je bio 4 dana u grobu, izliječio ženu koja je bila pogrbljena 18 godina, hodao po moru, zapovjedio vjetru da se utiša.
Svašta su pričali, a u neke stvari sam se sam uvjerio.
Sjećam se da su jednom raskrili krov kako bi predate spustili jednog nepokretnog od rođenja i Ti si ga izliječio.
A tek ona žena što Te dotaknula, moram priznati da si mi tada izgledao smiješno.
Oko Tebe se naguravalo desetke i stotine ljudi i teglilo Te sa svih strana, a Ti postavljaš pitanje: „Tko me se to dotakao?“ Navodno si osjetio da je Tvoja snaga izišla iz Tebe.
Za mene je to izgledalo smiješno, ali kažu da je ta žena kasnije posvjedočila svoje ozdravljenje.
Vjerovala je da će ozdraviti ako Te se samo dotakne. I istinu, to se dogodilo, ozdravila je, a krvarila je 12 godina.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 07. 05. 2025.
