O kontaktu čovjeka s duhovnom dimenzijom govori se u misnim čitanjima današnje službe riječi. Prvomučenik kršćanstva Stjepan upire pogled prema nebu pun Duha Svetoga i u molitvi prihvaća nasilno umiranje. Psalam 97. priznaje božansku veličinu, uzvišenost i pravednost te čeznutljivo nastoji molitvom dosegnu Božju slavu. Knjiga Otkrivenja svetog Ivana apostola opisuje viziju Isusove proslave u nebesima te molećivo zaključkom poziva pomoć: Dođi, Gospodine Isuse. Poklik aleluja u čitanju i pjevanju izdvaja citat Ivanovog evanđelja o Isusovom odlasku iz svijeta i obećanja naklonosti ljudima: Idem i doći ću k vama. Evanđelje po Ivanu osebujno opisuje Kristovu svećeničku molitvu pošto je podigao oči prema nebu i izrazio želju za jedinstvom: neba i zemlje, razdijeljenog svijeta i ljudi međusobno
Bog je jedan, uz sve tehničke i društvene promjene detektirana je i duhovna revolucija čovječanstva koji je prije pojave Biblije vjerovao u mnogo bogova i božanstvom smatrao svijet, pojave i materiju. Novi veliki napredak je prihvaćanje istine kako se Bog učovječio, čime je ljudska narav uzdigla na dostojanstvo božanske, što je definirano na saboru u Niceji prije 1700 godina. Naukom o Kristovoj istovjetnoj božanskoj i ljudskoj naravi svijet neba i zemlje je spojen, duha i tvari makar u teoriji pomiren a ljudima se vratilo dostojanstvo nebeskog, božanskog i duhovnog što označava napredak u religioznosti. Povijest Crkve, opet zbog ljudskih suženih pogleda, dovela je do kulturnih, političkih i administrativnih podjela unutar kršćanstva pa se danas prepoznaju tri glavne skupine: katolici, pravoslavni i protestanti.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Katolička crkva nosi naziv po riječi koja znači opća, zajednička, univerzalna što predstavlja njezin karakter, program i cilj djela. Pravoslavna se naziva tako jer za sebe smatra kako jedina slavi Boga na pravi način a cjelokupno bogoštovlje i ustrojstvo im je odveć tradicionalno. Protestantske kršćanske zajednice karakterizira liberalizam, individualizam i pomodarstvo u duhovnosti nastalo od Martina Luthera u 16. stoljeću koji je protestirao protiv pape. Svaka podgrupa kršćanske religije, konfesija, vjeroispovijest ili denominacija, ima vlastite običaje, zakone i poglede na istinu o prakticiranju kršćanstva. Svaki čovjek, vjernik, katolik ima osobna gledanja kako se nositi s izazovima svakodnevice i to nije razlog za svađu, razlike unutar kršćanstva proizvod su kulturnih odrednica.
Ekumenizam je pokret koji nastoji ponovno okupiti, ujediniti i pomiriti podijeljene kršćanske zajednice idejom iz evanđelja iz Kristove molitve da budemo jedno kao što je Isus isti kao Otac.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 31. 05. 2025.
