Meditacija o patnji, križu i Božjoj blizini

Foto: Shutterstock

Uvod
Često u molitvi zastanem i – gledajući oko sebe patnje drugih – postavim Isusu pitanje:
„Isuse, zašto ne pomogneš toj i toj osobi?“
U toj tišini i sabranosti, kao da mi On sam odgovara – ne riječima koje čujem u ušima, nego glasom koji se osjeti u srcu:

„Ja tu osobu ljubim. Ja sam toj osobi blizu. Kad joj je najteže – ja ju nosim. Ja ju želim u vječnosti.“

Te riječi u meni donesu mir. Razmišljajući o njima, osjećam: to je istina.
Mnoge osobe koje su u teškim patnjama često zrače nekom unutarnjom radošću. Ne bih rekao da su zadovoljni okolnostima, ali se vidi da su prihvatili križ i da ga nose s ljubavlju.

To su osobe koje su dopustile Isusu da uđe u njihov život. Isus ne uklanja njihovu patnju kao čarobni štapić, ali je pretvara u snagu, u smisao, u znak ljubavi.
On je sam prigrlio križ, ne zato što je bio lagan, nego zato što je ljubav prema Ocu i prema nama bila veća od boli.

Križ kao poljubac Oca

Svaka bolest, patnja, križ i nezadovoljstvo su tereti koji nas često sprječavaju da osjetimo puninu radosti ovdje na zemlji.
I najjačima u vjeri prirodno je željeti izbjeći bol.
Isus sam je molio Oca: „Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež... ali neka bude Tvoja volja, a ne moja.“

To je srce vjere.
Naš Otac nebeski daje nam križeve – ne kao kazne, već kao svoj nježni poljubac, kao način da nas približi sebi.
Križ koji ti je dan nije znak Božje odsutnosti, već – kako reče sveti Pio – „Božji dar onima koje ljubi“.

Kad bismo to mogli srcem prihvatiti, tada bismo bolje razumjeli Veliki petak, ali još više Uskrs i ono svitanje nedjeljnog jutra – kad bol više ne vlada, a život pobjeđuje.

Zamjena duše tijelom

Današnji svijet neprestano govori o zdravlju, izgledu, prehrani, tjelovježbi. Ljude se obasipa savjetima kako usavršiti tijelo, ali rijetko tko nas podsjeća:
Imamo i dušu. I ona je vječna.

Tijelo, već nakon nekoliko dana bez daha, podliježe promjenama. A ipak – u njega se ulaže kao da će vječno trajati.
Duša se zanemaruje. A ona je ono što u konačnici ostaje.

Poziv

Draga sestro, dragi brate u Kristu,
pozivam te na trenutak tišine, sabranosti i duboke meditacije s Ocem nebeskim.
Pogledaj svoj život. Pogledaj svoju patnju. Pogledaj svoje rane.
I reci:
„Oče, ne moja, nego Tvoja volja neka bude.“

Tada ćeš u svojoj boli osjetiti Božju blizinu.
Tada ćeš, i bez riječi, znati: On te nosi. On te ljubi. On te priprema za vječnost.

Molitva u patnji

Gospodine,
kad ne razumijem križ – podsjeti me da si i Ti njega nosio.
Kad me boli – pokaži mi svoje rane, da ne zaboravim koliko me ljubiš.
Kad pomislim da sam sam – šapni mi da me tada nosiš.
Pomozi mi da ne bježim od boli, nego da je prikažem Tebi.
Daj mi snagu da vjerujem – da iza Velikog petka dolazi uskrsno jutro.
Amen.

Piše: Perotim

 

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 19.07. 2025.