Kada riječi nema

Dođu tako trenuci neki,
kada misliš da je sve uzaludno,
da si se potrošio,
a ništa se nije dogodilo.

Tiho je večeras u domu mom,
i dobro mi je tako, od svega daleko.
Dobro je od svega se odvojiti,
u tišini srca s Tobom, Bože, biti.

Ni riječi, ni treptaja,
duša pokušava doći do razgovara.
U mislima slažem tvoj lik,
uvijek tako tajanstven i tih.

Teret se na dušu nadvio,
pitam Te jesi li vidio,
ili si glavu na drugu stranu
okrenuo i pustio.

Odgovora nema,
tišina između nas dvoje.
Kada riječi nestaju,
uzdah duše, i suze ostaju.

Znam da si tu, na istom mjestu,
ništa se promijenilo nije.
Večeras možda samo želiš reći,
da ne trebaju uvijek riječi.

Tišina se oko srca obavija,
poput najnježnijeg dodira.
Lijepo je s Tobom, Bože, biti,
s Tobom sjediti i šutjeti.

Makar i suza od tereta će pasti,
znam da ću nakon svega ustati,
da će me tvoja blizina ugrijati,
i sve nevolje svijeta otjerati.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 31. 10. 2025.