Foto: Shutterstock

Teška vremena

Predivan dan za izlazak van,
prelistavam poruke,
novosti, izvješća, slike.
Ratovi, ubojstva, razbojstva,
zločini svake vrste,
gladna djeca, umirući,
dokumenti povijesni,
Činjenice se iznose,
argumenti slažu dokaze.

Suprotstavljene strane,
rasprave i debate beskrajne.
Kako od svega pobjeći,
kako se iznad svega izdići,
u vremena ova teška,
kada ne znaš što je istina,
što laž, nesposobnost ili greška?
Zašto toliki ratove otvaraju, negativu traže,
čak i gdje je nema, uporno ju pronalaze?

Poslije svega mogu samo reći,
da svijet je ovaj u kaosu,
da najbolje je od njega se odmaknuti,
jer nikoga i ništa ne možeš promijeniti.
Najbolje je u ovaj dan izići van,
potražiti kutak tih i miran,
sjesti pokraj mora na kamen,
prepustiti se galebu i trenutku,
upijati tišinu, sačuvati u miru nutrinu.

Podijele su svakodnevne,
kroz sve informacije i teme.
Svaku generaciju novu,
neki novi ratovi čekaju,
mira nema na pomolu.
Zašto je čovječanstvo takvo,
ne znam i ne mogu otkriti,
povijest je krvlju natopljena,
učenja iz povijesti čini se da nema.

I ne, nije ravnodušnost,
kada znaš da učinio si što si mogao,
da više ne možeš,
da svijet je ovaj preveliko mjesto,
da si tek zrno prašine,
koje se ne primjećuje,
čije riječi su pretihe,
pa i molitva nema snagu
da do Boga stigne.

Ostaje pouzdanje, vjera snagu daje,
da sve loše što se događa,
ima svrhu i razlog, svoje trajanje,
Bog odgovara na svako trpljenje.
Kada i na koji način,
možda nećeš razumjeti,
do vječnosti treba puno pretrpjeti.
Nebo se ustrajnima smiješi,
Bog u obećanjima ne griješi.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 12. 11. 2025.