Piše: Ena Čurčić

Moj dragi Isuse, čujem ovih dana kako svatko ima neko novo ime za dan Tvog rođenja. Pa to nije više Božić, nego je praznik. Nije više Božić nego je vrijeme darivanja, kupovine, kobasica, vina, fritula, sniženja i svačega još moj ljubljeni Isuse.
Kad bi barem malo zavirili u štalicu u kojoj si se odlučio roditi. Kad bi barem malo dodirnuli oštrinu slame na kojoj si tek rođen položen. Kad bi barem malo osjetili hladnoću kojoj si bio izložen ili prirodni smrad na koji štalica zaudara. Možda, ali možda bi tek onda u našem srcu zasjala prava iskra Božica, a ne iskra ovog svijeta koji lažnim svjetlom Tebe želi zataškati i ušutkati. Možda, ali samo možda bi barem oni koji se zovu Tvojim sljedbenicima spoznali ljubav koju si nam iskazao došavši među nas. Možda, ali samo možda bi spoznali da ti jedini poznaješ dubine naše duše i da ona nije tako lijepo sređena i očišćena kao sto se trudimo očistiti naše domove, ali da ti ipak stojiš i kucaš na vrata našeg hladnog srca.

Možda, ali samo možda bi onda odbacili sve ljudske obzire, tamne sile ovog svijeta i svega sto nije Tvoje i ponosno i bez srama rekli hvala ti Isuse Kriste, Spasitelju i Otkupitelju ljudskog roda i sretan ti rođendan!

Izvor: RM BiH