Piše: Ena Čurčić

Božić je radost neba spuštena na zemlju. U tišini betlehemske noći rađa se Dijete, naš Spasitelj. Radujemo se njegovu rođenju, svjetlu koje ulazi u tamu, nadi koja se daruje svijetu. No već u toj radosti skrivena je i tiha sjena križa. Jer Dijete položeno u jasle već tada dolazi s poslanjem koje vodi prema Kalvariji.

U Božiću slavimo Boga koji postaje čovjek, a u Uskrsu čovjeka koji po Bogu pobjeđuje smrt. Jedno bez drugoga ne može. Jasle i križ stoje povezani istom ljubavlju — ljubavlju koja se daruje do kraja. Isus se rađa da bi nas mogao otkupiti, dolazi na svijet da bi za svijet i stradao. Njegova ljubav nije ostala samo u riječima i čudima, nego se izlila u potpunom daru života.

Zato je naša božićna radost duboka i snažna, jer znamo da ne završava u jaslama, nego prolazi kroz križ i otvara put uskrsnoj pobjedi. U djetetu koje se rađa već kuca srce Onoga koji će za nas biti razapet. A u razapetome već zrači svjetlo uskrslog jutra.

Božić nas uči da je Bog s nama.
Uskrs nas uči da nas Bog spašava.
A oboje zajedno govore: ljubav je jača od smrti.

Izvor: RM BiH