Piše: Eva Marković
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi.Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Mt 2, 1-12
U nama spavaju mudraci i Herod. Mudraci su došli izdaleka. Koji to dijelovi mene moraju doći pokloniti se Bogu izdaleka? Negdje u mom životu sigurno postoji zvijezda koju mi je poslao da ga slijedim. Možda je to neka osoba, možda je to neka molitva koju redovito molim, možda Njegova riječ? Čitav život slijedimo zvijezdu, ali koju? Sigurno i u tvom životu postoji zvijezda koju ti je poslao, koja te vodi k njemu. Možda je to tvoja bol, tvoj neuspjeh, tvoj sveti nemir. Zamisli svoju zvijezdu koja te prati, koju ti Gospodin šalje.
Lako se osjećati malen ispod zvijezda. Željeli bi se često osjećati velikim, kao Herod u svojim vlastitim očima. Važni sebi, drugima, narodu, nekome. Uznemireni smo zbog raznih razloga, često kada se grčevito držimo nečega što nije uistinu nikad bilo naše. Teško je progutati svjetlo, prihvatiti da postoji netko važniji od mene i da će uvijek biti tako. Neko vrijeme uspijevamo se pretvarati da smo Isusa stavili na prvo mjesto. Kad se sruši naše oduševljenje sobom ili okolinom, tko onda ostaje?
Mudraci su znali, pratili su zvijezdu. I ti možeš pratiti svoju zvijezdu, zamisli ju kako te vodi k Isusu. Kako ti se raduje srce kad ga ugledaš, svog Spasitelja! Kad svoj pogled s tvojim spoji, kad se gledate oči u oči. Uz njega je Marija. I ona ti se veseli, ne gleda mrak iz kojeg dolaziš, nego Svjetlo koje te dovelo. Pozdravlja te tihim osmijehom. Na koljenima prinosiš svoje darove: zlato, tamjan, smirnu. Svojim zlatom priznaješ da je Isus kralj tvog života. Tamjanom označavaš da je jedini Bog. Smirna označava tvoj pristanak da Bog bude s tobom i onkraj smrti, one svakodnevne i one kad ti se tijelo i duša konačno predaju Njemu na kraju puta.
Nakon ovog zavjeta, teško je i pomisliti ići ikamo drugamo gdje nismo Njegova ljubljena zvjezdana prašina.
Izvor: RM BiH
