Foto i tekst: Biserka Krapić

I danas, još jedna priča o prolaznosti svega, o temi starog i novog, prolaznog i neprolaznog, mladog i starog, umjerenosti i neumjerenosti. Ravnoteži. Preko priče o starosti automobila i kupovini novoga.
Došlo je i to vrijeme. Gledam ga, i mislim o tome koliko kilometara i godina nas je vjerno služio. Vrijeme je da se umirovi, možda kod nekoga tko ga neće toliko tjerati da juriša, tko će manje očekivati od njega, neće tući te silne kilometre.
Sjećam se dobro, kupljen je u godini odlaska na fakultet u Ljubljanu, našeg mlađeg sina, 2012.god. Morala sam imati siguran auto na cesti, bilo je dovoljno problema i bez auta. Morala sam imati nešto što će me u hitnoći i dovesti tamo gdje sam krenula, a hitnoće su visile iznad glave u svakoj misli, u svakoj sekundi moga života tada.
Bio je dobar izbor. Bilo je svakakvih situacija na cesti, bilo je i čudnih situacija. Jednom mi je na putu ni iz čega krenulo podizanje temperature u autu, koja se mogla podići jedino fizičkim okretanjem dva botuna za temperaturu. Nisam niti dotakla ijedan od dva botuna, koji su se okretali ručno lijevo i desno. Vozila sam s otvorenim prozorima po auto-putu da se rashladim, temperatura je dosezala 30 stupnjeva. Vratila sam se kući, odvezla ga na pregled i ništa, i nikad više takve situacije. Sjećam se i ponovljenih nezgoda, dvije godine na isti dan i isti način, samo različita adresa.
Svašta je on prošao s nama i mi s njim. Ima puno malih ožiljaka, ima i puno zamijenjenih dijelova. Trudila sam se dati mu uvijek dostojanstvo, poslije svake nezgode i vratiti ga u prvobitno stanje. Uredno sam ga servisirala kod ovlaštenog servisera. Sjećam se i kada je Ivan vozio biciklu na krovu, i zaboravio na nju, pa je udario u nadstrešnicu, razbio ga i s krova. Bio je izudaran sa svih strana.
Prošao je s nama za to vrijeme 260.000 km i nije nas nikada ostavio na cesti, osim neki dan, kada je trebalo promijeniti akumulator.
Prošao je trogodišnji boravak našeg sina u Ljubljani, od 2019.god. prolazi rutu prema Istri, gdje nam žive unuci. Do prošle godine po dva puta mjesečno minimalno. Prošao je sve naše bolesti, operacije, i domaće i inozemne, vozio nas na vjenčanja i sahrane, dočekivao zlatna i srebrna odličja starijeg sina, od Rijeke do Zagreba, išao na rođendane, krštenja, sv. pričesti, krizme, promocije. Isporučen mi je na Valentinovo, i baš sam ga voljela sve ove godine. Bio mi je posebno drag.
I ne bi ga još umirovili, da njegov gazda nije postao stariji i već prilično teško ulazi na poziciju vozača. Niti jedan auto neće nas tako jeftino voziti kao što je ovaj, koji ima ugrađen plin.
Zaslužio je da ga pohvalim, i da zahvalim Bogu što nas je sve ove godine čuvao i sačuvao u svim mogućim i nemogućim situacijama. I nas i naše sinove, i sve koji su se vozili u njemu, kad god je trebalo. Neki ne mogu povjerovati, ali ja iskreno vjerujem da je važan i blagoslov auta, pa je svaki naš auto blagoslovljen Svetom vodom i vozi se s blagoslovljenom Gospinom krunicom. Time vjerujem da su zaštićeni svi ljudi koji se voze u njemu. Naravno, ništa ne znači, ako sam neodgovoran vozač, ako konzumiram alkohol, vozim prebrzo, neoprezno, dopuštam mobitelu da je važniji od mojih suputnika. Zahvalna danas, i što je mom suprugu omogućio dobro zdravlje na poslu, da možemo doći do novog automobila.

Nadam se i optimistična sam s ovim novim odabirom. Racionalan je izbor, dobar omjer cijene i onoga što nam treba. Prošli smo puno auto kuća i sve je to danas manje-više slično po izgledu. Barem meni, koja nisam zaljubljenik automobila. Znam da mi treba, da ne mogu funkcionirati bez njega, ali nikada nisam bila opterećena niti markom, niti izgledom.
Dok smo prolazili salonima, moj suprug je isprobavao aute srednje i visoke klase. Na nagovor trgovaca. I baš je iznenađenje, i treba probati, jer i auti visoke klase mogu biti skučeniji na poziciji vozača. Svi automobili su danas napuhani iznutra raznim dodacima, anatomskim sjedalima, u odnosu na nekadašnje.
XXL ljudi imaju problem u svemu, uvijek su u posebnoj kategoriji, od cipela do garderobe, dužine kreveta, visine auta. Kad si mlad, sve ćeš podnijeti, ali s godinama, tijelo postaje drugačije, manje fleksibilno, osjećaš svaki nedostatak zdravlja.
Nikada nismo vozili luksuzne aute visoke klase, jer to nije bio naš način života ni u čemu. I ovaj se čini dobar i razuman odabir, kao što je to bio Ford, koji smo kupili u fazi nekakvog ekstra popusta, jer je njegova linija već bila zastarjela. Nekome to nešto znači, nama nije značilo. Uvijek smo htjeli sigurnost i tehničku ispravnost od auta, i to da možemo ući u auto, s obzirom na visinu u našoj kući.
Moj suprug je otišao jutros s našim starim Fordom na terapiju, a ja na drugi dio grada. Možda bi trebalo nalijepiti na njega naljepnicu "BAKA VOZI", jer ovaj nema ručnu i mjenjač, pa ne znam kako će to izgledati. Jučer je na poziciji suvozača sjedio moj suprug i davao mi instrukcije.
Nadam se da ću zapamtiti registraciju, jer niti jednom autu nismo tražili brojke koje bi lakše zapamtili ili nam nešto znače u životu oznake na autu. Jučer nam je gospođa iz salona otišla odraditi sve što se tiče papirologije i bila sam sretna što smo ga odvezli "ključ u ruke".
Moram pohvaliti rad salona gdje smo ga kupili, pogotovo našeg dragog susjeda, koji je bio naš prodavatelj Forda, a sada je bio i prodavatelj Opela. Nagradio nas je za dugogodišnju vjernost. Bez obzira na nagradu, za njega sve pohvale kao prodavatelja. Prošli smo puno salona, pa stojim iza tih riječi s argumentima. I ljubaznosti, i profesionalnosti, nenametljivosti, svih informacija u svako doba, otvorenosti za pomoć u svakom pogledu, trud s kupcima. U svakom poslu prepoznaš ljubav. Onaj koji radi svoj posao s ljubavlju, potpuno drugačije pristupa poslu. Osjeti se.
I moram se naravno zahvaliti auto salonu kod kojega smo kupili naš stari Ford, za dugogodišnje rješavanje hitnoća, za sva zamjenska vozila dok se auto popravljao. Naš drugi auto, bio je Ford i sadašnji vlasnik servisa, tada je bio mali dječak koji je jurišao s tatom oko auta. Gledamo kako njegov posao raste iz godine u godinu.
Krećemo dalje, svjesni prolaznosti života, i kroz ovakve događaje. Staro i novo, mlado i staro, na svakom je koraku, u svakoj stvari, u svakom čovjeku. Dok je ljudi, bit će i automobila. I sve je dobro, dok u njima ne stradavaju ljudi. Iz raznih situacija, i neopreza i neodgovornosti.
Danas je automobil nužnost, standard života. Kao i u svemu drugome, može postati opsjednutost, pretjerana navezanost, patologija.

Vjera koja se bazira na Kristovom nauku, rađa umjerenost, razlučivanje važnog od nevažnog, prestrojavanje prioriteta. Daje ti dobru mjeru, u odnosima s drugima, u kupovinama, u stvarima, u odnosu prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bilo koje životne teme.

Pa neka je i dalje, s Božjim blagoslovom i zaštitom, i nas, i svih putnika u njemu i svim automobilima, i na svim cestama. Bog nas čuvao i sačuvao od svake nevolje, zapreke, poteškoće dok putujemo na svim mogućim kotačima ovoga svijeta.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 03. 06. 2026.