Svim ženama na svijetu želim, da se baš poput Marije, nikada ne nađemo na nekom popisu važnih osoba. Naša istinska važnost dolazi od zapisa iz srca naših bližnjih

Foto: Unsplash

Nedavno smo kćerka i ja prelistavale knjigu o najvažnijim ženama u povijesti svijeta. Nakon što smo pročitale sva važna imena, zaključile smo da na popisu nema Marije, one zbog čijeg se „Da” vrijeme dijeli na prije Krista i poslije Krista. Na popisu također nije bilo nijedne svetice, čak ni onih čije institucije i djela vidimo i danas vlastitim očima.

Piše: Marijana Grgić, mag. psych

Na popisu važnih imena nisam vidjela ni Anjezë Gonxhe Bojaxhiu (svetu Majku Tereziju) koja je ostavila lagodan život svog doma da bi živjela sa siromašnima, napravila grad za gubavce, nebrojene kuće za siročad i odbačene koji bi inače umirali na ulicama. 

Na popisu nije bila ni sveta Mala Terezija koja je s 15 godina hrabro pričala s papom o svom pozivu, niti sveta Ivana Orleanska koja je s 15 godina osvojila Orleans. Nije bilo svete Edith Stein, filozofkinje i mučenice iz Auschwitza, svete Rite od Cascie, svete Klare, svete Faustine, mnogih svetica, blaženica, hrabrih službenica Božjih; moj popis je predugačak. Zaboravili su spomenuti Ritu Agnese Petrozzi (Majka Elvira) koja je napravila više od 60 kuća za ovisnike i djecu s ulice. Na mom osobnom popisu našla bi se i moja baka koja je otprilike 60 godina svaki dan pravila kruh i molila krunicu, te na tom kruhu i krunici othranila 8 djece.

Žena je uvijek majka

Dok sam odrastala, u jednom trenutku moga života pala sam pod utjecaj svjetovnog duha. Mislila sam da biti žena znači pokazati to tijelom. Svaka vrsta pripijene odjeće i šminke bila je dobrodošla. Također, biti žena, za mene je značilo natjecati se s muškarcima, a i drugim ženama u bilo kojem području. Riječ kućanica u meni je izazivala podsmijeh. To mjesto bilo je rezervirano za neuke, priproste žene koje nisu imale sreće. Vidjela sam da žene često ogovaraju, ogovarala sam i ja. Pa to je ono što rade žene – mislila sam. Časopisi koje sam čitala nedvojbeno su tvrdili da žena ne smije biti stara, imati strije ili celulit. To su bili kriteriji po kojima se žena smjela zvati ženom.

Žena ženi ne treba biti vuk. Marija – Kraljica neba i zemlje je žena. Ona svoju ženstvenost pokazuje ljubavlju. Kada joj Anđeo Gabrijel donosi radosnu vijest, ona taj i ostale događaje čuva u svom srcu. Ne ide se hvaliti po Nazaretu prijateljicama. Žena se ne treba boriti za drugu ženu da bi njih dvije slobodno mogle ubiti treću, koja se nalazi u utrobi. Marija ubrzo nakon što sazna da joj trudna rođakinja treba pomoć, pohiti u gorje da bi joj služila, iako je i sama trudna. Zajedno se vesele svojoj dječici. Žena se ne treba boriti svim silama da bi zaboravila da je žena. Marija pod križem plače, mač joj probada srce, ali ne optužuje i ne prijeti. Kada ostaje bez sina, posvaja sina, jer žena je uvijek majka, čak i kada nema djece.  

Žena odgaja sutrašnji svijet

Prelijepo je biti žena. Bog nam je dao u izobilju. Dao nam je tijelo koje može nositi život, višestruko rađati. Grudi koje mogu hraniti, ruke koje mogu grliti, usne koje mogu blagoslivljati i smiješiti se. Vedrina ženina lica može rastopiti srca ukućana, svih prijatelja i neprijatelja. Dobile smo samo darove.

Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje (Izreke, 31, 10). Žena vrsna ima marljive ruke, ne besposličari, čini djela milosrđa, odijeva se u snagu i dostojanstvo, sretna je, boji se Boga.

Žena odgaja dječaka koji će sutra biti muškarac i djevojčicu koja će sutra biti žena. Žena odgaja sutrašnji svijet.

Što će o nama pisati?

Marija je bila kućanica, odijevala se čedno i odgajala Isusa. Provela je život u neznatnosti, pa ipak, ona je Majka svih naroda. Svim ženama na svijetu želim, da se baš poput Marije, nikada ne nađemo na nekom popisu važnih osoba. Naša istinska važnost dolazi od zapisa iz srca naših bližnjih.

Što će o nama zapisati?

Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 26. kolovoza 2021.