Sad vas Bog pomiri smrću njegova ljudskog tijela da vas privede k sebi svete, bez mane i krivnje, ako samo ostanete utemeljeni i tvrdi u vjeri, nepokolebljivi u evanđeoskoj nadi. (Kol 1,22-23)
Foto: kateheza.wordpress.com
_______________________________
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge „Majka Krispina” u Međugorju
_______________________________
To što živimo, udišemo, plačemo i radujemo se, gradimo, borimo se, nečemu se nadamo i očekujemo, ništa nije ako se na kraju, neminovno, strmoglavljujemo u bezdan propasti, u ralje vječnog nestanka, ne ostavljajući niti traga među zvijezdama...
Kako bešćutno, beznadno i besmisleno, nemotivirajuće za novi dan, za bilo kakav san!
Kako je okrutan, suh i neplodan život bez Boga!!!
Zato On i uđe u naš prah, nastanak i nestanak, u stihiju prolaznosti, da nas izvuče iz crnog vira propasti i besmisla postojanja. Da nam dade vjeru, nadu, smisao, ispunjenje, razlog bitisanja, čežnju za nebom, oružje protiv tame u ovom zemaljskom vremenu što curi.
Ne ostavi nas bez svjetla na putu već ga Riječju svojom pali, vjernom Crkvom obasjava, životima isposnika, svetih i vjernih označava da nas ne zavede strah i tama koja očima Sotone neprestano vreba. Ne ostavi nas bez savjeta, bez zapovijedi i učenja kako bi se na putu nade i novog rođenja mogli boriti sa starim čovjekom u nama i još starijim neprijateljskim zamkama oko nas.
Izgrađuje nas u vjeri ako mu se prepustimo i dozvolimo da razruši naherene zidine naših života i iskopa nove, čvrste temelje na kojima, tvrdi u vjeri i nepokolebljivi u evanđeoskoj nadi, možemo s njim graditi nove živote.
Sve to čini za nas, neznatne i malene, za svako svoje stvorenje ako ga samo zazovemo u život: „Maranatha! Dođi Gospodine Isuse!" U suprotnom one ralje bezdana otvorene čekaju da nam život progutaju i postanu stvarnost.
Izvor: Radio Marija u BiH
Objavljeno: 6. rujna 2021.