„Franjo, idi i obnovi moju crkvu, koja se, kako vidiš, urušava” – Kada je sveti Franjo čuo te riječi Raspetoga, najprije je počeo popravljati crkvu svetog Damjana, a njegov pokret obnovio je i Katoličku Crkvu. Sugrađani su ga najprije smatrali čudakom i luđakom, a poslije se pokret svetog siromaštva počeo širiti velikom brzinom.

Foto: Pixabay

Čitajući Stari zavjet, nisam mogla ne primijetiti, gotovo u ljutnji, da se jedan te isti scenarij ponavlja iz poglavlja u poglavlje: Izraelci su u nevolji, mole, poste, preklinju Jahvu za milost, Jahve ih oslobađa iz nevolje, Izraelci već u tom ili idućem naraštaju prelaze na štovanje poganskih bogova i opet upadaju u nevolje (bolesti, sužanjstvo, nepravde). Koliko puta će im Jahve oprostiti i dati novu priliku?

 Piše: Marijana Grgić, mag. psych

U istom trenutku dok osuđujem, pred očima vidim vlastiti život. Kada su navalile nevolje, bolest, nepravda, neimaština, nisam ispuštala krunicu iz ruke. Krunica se molila dan i noć. Svaka riječ bila je suvišna, ako nije bila molitva. Kada prođe bolest i dođe zdravlje, kada se poniženje pretvorilo u dostojanstvo, onu neprestanu krunicu polako zamjenjuje televizija, radio, mobitel, nova kolekcija, uređenje dječje sobe, želja za uspjehom i priznanjem. Bog je tu negdje, ali ne više u centru, ne dan i noć. Najveća opasnost je kada moja zadovoljstva postanu opravdanje da ja to radim za Njega.

Baš poput starozavjetnih Izraelaca, naš moderni život potrudio se istisnuti Boga s prvog mjesta, a naši idoli pod krinkom odmora i razonode postali su influenceri i jutuberi, nogometni klubovi, vakcine, televizijske emisije, čekanje plaća, stipendija i mirovina, govor mržnje protiv političara, poslodavaca, svećenika, pape, susjeda, supružnika, bilo koga. Nije mi više dovoljno što imam vodu i struju u svom domu, želim više. Nemali broj puta čujem da otac bira posao umjesto žene i djece opravdavajući se da ne želi da djeci nešto fali. I gle čuda, stvarno im ništa ne fali - osim oca. Raditi za dostojanstven život pretvorilo se u raditi za dobro zimovanje i dobro ljetovanje, lagodan život. Naš život je život bezumnika iz Lukina evanđelja: „Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Nismo prihvatili  neimaštinu kao sestricu, nego kao prokletstvo, niti bogatstvo kao dar meni i drugome, nego samo meni.

Ali, što ja radim?

Prema svjetskim statističkim podacima, na svijetu danas živi 7,8 milijardi ljudi. U vrijeme pisanja ovog teksta pothranjenih ljudi bilo je gotovo 850 miliona, dok je pretilih ljudi na svijetu duplo više, 1,7 milijardi. 10% najbogatijih posjeduje oko 87 % svih bogatstava ovog svijeta. Svake sekunde jedno dijete se pobaci. Zadnjih godina postoji trend službenog napuštanja Katoličke Crkve, dok se u nekim zemljama katoličke crkve zatvaraju i postaju diskoteke, restorani, fitnes klubovi. Poražavajuće je što drugi rade, ali što ja radim?

Svaki put kada sam neumjeren u jelu i piću, ja kradem od onih koji ne jedu ni jedan obrok dnevno. Svaki put kada jednom djetetu kažem da nemam vremena, kada ga nazovem ružnim imenom, kada se zbog mene osjeća odbačeno, ja sam ubojica. Svaki put kada komentiram da je propovijed dosadna, suha, da je misa preduga, ja napuštam i zatvaram Katoličku Crkvu.

Kako se obnavlja crkva? Čak i da želim napraviti nešto, ja sam samo jedan nasuprot milijardama i što ja sam mogu napraviti? Toga je bila svjesna i Majka Terezija kad je govorila: „I sami osjećamo da je ovo što radimo samo kap u moru. Ali ocean bi bio manji zbog te kapljice koja nedostaje.”

Evanđelje nam kaže da smo mi sol zemlje, da ta sol ne smije obljutaviti, ne smije postati depresivna, lijena, svadljiva, ohola, zajedljiva, nemilosrdna, gutati tablete za smirenje samo zato što se usudi osjećati, potkupljivati djecu igračkama pretvarajući ih već danas u korumpirane suce, liječnike, odvjetnike.

Ti si sol, ti daješ okus životu

Obnovi svoj život, počni od svog ormara – pospremi ga, a zatim najljepšu stvar iz tog ormara daj siromašnima. Često kad darujemo, darujemo ono najružnije, misleći u sebi kako smo dobri.

Saslušaj do kraja stariju osobu, saslušaj dijete, pomozi u svom kućanstvu, reci često oprosti, pogriješio/la sam. Istina je da si samo jedan, da si malobrojan, ali ti si sol, ti daješ okus životu. Čitajmo Evanđelje u svojim domovima, u jednostavnosti, postimo zajedno sa svojom djecom, učimo ih radostima odricanja, ispovijedajmo se često, makar nas mučio osjećaj da smo dosadni, molimo krunicu i prisustvujmo Svetoj Misi. Kada dođe sestrica Neimaština, sestrica Bolest, sestrica Smrt zagrlimo ju i zahvalimo Bogu na još jednoj prilici za neprestanu molitvu.

Izvor: Radio Marija u BiH
Objavljeno: 16. rujna 2021.