Sveti Ignacije Loyolski u svojim Duhovnim vježbama poziva na razmatranje o dvjema zastavama. Jedna je Kristova, dok druga pripada Luciferu. Pod Kristovom zastavom su siromaštvo, pogrde i poniznost, a pod zastavom zloga su bogatstvo, čast i oholost. Pod Kristovu sam zastavu priznajem, došla nevoljko.

Foto: Unsplash

U Zajednici je bio običaj ujutro odmah poslije doručka podijeliti poslove. Svi ti poslovi koje smo radili, meni su bili ispod časti, stvar je pogoršavala činjenica da nitko osim mene nije imao diplomu, i to psihologa. Čišćenje i praonicu sam nekako već bila prihvatila, ali teške fizičke poslove još ne. To jutro dobila sam posao utovariti kokošji izmet u građevinska kolca i voziti ih do vrta, pa ga zatim razbacivati lopatom po vrtu. I nije posao bio najgori od svega, nego činjenica da mi je netko drugi naredio da ga radim, dakle poslušnost.

Piše: Marijana Grgić, mag. psych

Cijeli sam dan provela okružena kokošima, u gumenim čizmama, u rupi od kokošjeg izmeta, koja je postajala sve veća i veća kako se dan bližio kraju. Bila sam ljuta, moje mjesto nije bilo tu. Po mom mišljenju moje mjesto bilo je na nekoj katedri za psihologiju ili nekom znanstvenom skupu, ali Gospodin je mislio da je moje mjesto tu, u đubreluku. Godinama poslije, kad gledam unatrag, to mi je bio jedan od sretnijih dana u životu – do bokova u kokošjem izmetu. Bilo je smijeha, pjevanja i razgovora, a molila se i krunica. Ja sam mislila samo na to koji bi posao bio dobar za rast u oholosti i časti, nešto što bi druge natjeralo na zavist, ali On je mislio na moju dušu.

„Od želje da budemo poštovani; oslobodi nas, Isuse!“

Od malih nogu nas plaše „Uči, inače ćeš kopati!“ Kada radiš sjedeći ili ležeći, kada radiš, a uopće nisi na poslu - to je onda velika čast. Danas imamo svijet prepun mladih koji ležeći čekaju posao. Nečasno je biti u prirodi, na suncu, na kiši, na snijegu. Nečasno je biti umoran od posla i oznojiti se. Ipak, nisam srela većeg osmjeha od onog u čovjeka koji mete ulicu i namrgođenijeg lica od onoga koji sjedi i po cijeli dan udara pečate.

Krist nas poziva da budemo radnici po uzoru na vinogradare. U vinogradu uvijek ima posla. Poziva nas da mislimo uvijek na druge, da se ne brinemo za odjeću, obuću, što ćemo jesti, što piti, gdje ćemo živjeti, hoćemo li vratiti kredite i hoće li cijene goriva ponovno rasti. Poziva nas da mislimo najprije na Božje Kraljevstvo, na prijatelja, neprijatelja, a On će nam, misleći najprije na našu dušu, sve drugo nadodati. Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati? I poslušati?

Sveta Faustina Kowalska o Poslušnosti piše:

Navečer mi dođe jedna od naših umrlih sestara. Zamolila me je za jedan dan posta i za prikazanje svih svakodnevnih vježbi za nju. Obećah (...) Odmah nakon Sv. mise zamolila sam Majku predstojnicu dopuštenje za post. Nisam ga dobila, jer sam bila bolesna. Kad sam izlazila iz kapele, čula sam riječi: "Da ste postili, Sestro, tek bih navečer iskusila ublaženje. Ali zbog poslušnosti, kojom Vam je zabranjeno postiti, zadobila sam ublaženje odmah. Poslušnost ima veliku moć".

Sveta Faustina često je dobivši naredbu od samog Isusa, bivala odbijena od svojih nadređenih. Sveta majka Tereza također. Isus nije kažnjavao neizvršavanje njegovih naredbi, nego je naprotiv hvalio njihovu poslušnost. I sam je ostao poslušan, sve do smrti na križu. Ne mogu biti poslušan Kristu, a neposlušan svom biskupu i papi. Ne mogu reći, vjerujem u Boga, ali u Crkvu ne vjerujem. Isus svetog Pavla u trenutku obraćenja pita: „Savle, Savle zašto me progoniš?“ Isus ne pita „Zašto ih progoniš?“ ili „Zašto progoniš Crkvu?“. Krist i Crkva su jedno. Mnogi su vjernici otišli jer su vjerovali onome što u medijima piše o papi. Da ne kanite možda i vi otići? (Ivan, 6, 67)

Kome sam danas ja poslušan?

Kroz povijest ljudski je rod zbog poslušnosti pogrešnom autoritetu činio strašne zločine. Jedan od najpoznatijih psihologijskih eksperimenata u povijesti, Milgramov eksperiment, dokazao je da čovjek sluša osobu u bijeloj kuti, jer ta osoba izgleda učeno, profesionalno, kao da zna što radi. Kada osoba u bijeloj kuti traži da budemo okrutni, oko 90 % ljudi ju posluša. Jedan od rijetkih koji nije poslušao bio je, pogađate, svećenik. Kada su ga pitali zašto nije poslušao, zašto odbija biti okrutan, odgovorio je da je on poslušan Bogu. Svi smo poslušni. Pod zastavom smo, htjeli ne htjeli. Jedina stvar koju možemo birati je čija će to biti zastava.

Kako znati kojem autoritetu  vjerovati u svijetu koji je odlutao? U Matejevom evanđelju Isus nas savjetuje da ih prepoznajemo po plodovima (Mt, 7, 20), a sveti Pavao u poslanici Galaćanima nastavlja tumačiti koji su to plodovi: ljubav, radost, strpljivost, mir, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost (Gal, 5, 22-23).

Zastavu svatko bira za sebe. Drugoga ne možemo prisiliti da slijedi naš izbor. Ne biram ju riječima, nego djelima. To je ono kad me netko na ulici ne pozdravi, pa se ja uvrijedim, jer je odbio dati mi na važnosti. Kad čekam u redu, pa netko uđe prije mene iako je došao poslije mene, a ja ostanem čekati duplo više. Kada pada kiša, a ja sam htio sunce, pa počinjem gunđati. Kada nije bilo po mom, kada ništa ne ide po mom, iako sam htio samo dobro.

Čija se zastava vijorila danas u tvom domu i u tvom srcu?

Izvor: Radio Marija BiH
Objalvljeno: 1. listopada 2021.