Kao nečujno ali ipak vrlo primjetno,po prilici skriveno u dobre i prazne riječi, u besmislene savjete, a na iskeženom licu navučene janjeće kože,gledaju nas i vode,snujući nam sprovode, neki kao dobri ljudi,kao brižni,kao sveti,kao zabrinute duše, za našu dobrobit,djecu i budućnost.
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge „Majka Krispina” u MeđugorjuDobro će oko primjetiti sline pohlepe i aureolu gluposti oko njih, neće mu umaći ni hladan pogled nit kisel osmijeh,nit trzaj ramena s kojeg im šapuće Nečastivi obečavajući im ispraznosti sve dok ih ne smjesti u kipući lonac pa da onda vide istinski konac ropstva kojem se predaše.I kao pametno,novoprobuđeno, novorazluđeno,smišljaju komunističke krilatice dok latice cvijeća od jada trunu na stapkama,dok ih i životinje sumnjičavo gledaju al dotični se, nikako, ne daju privesti pameti.
Isto kao da će uspjeti preživjeti svoj kraj zadali se laži,trulo im srce istinu ne traži, ako i jeste ikada.
Suha im i krepana nada, jalov im trud,par zar nije svud pečat Boga koji ih stvori???
Začepili su uši, ne daju da im ljubav govori,mudrost im daleka, tvrdoća ih neka,teška,poklopila i sklopila oko njih uzničke ruke.
Da,istina!
Koje li teške za njih i konačne muke!
Sve mi ih,nekako,dođe žao.
Isus im već reče: Jao!
Donosi: RM
Objavljeno: 18. studenog 2021
