Prihvati da si rođen takav, prihvati svoju obitelj, svoje djetinjstvo, svoje odrastanje, sebe danas. Dragocjen si takav kakav jesi. On te zamislio baš takvoga, nacrtao i stvorio. Reci svojim roditeljima „Hvala vam za sve što ste učinili za mene, što ste trpjeli za mene” i oprosti im ako i kada nisu. Prebroji svoje darove, kojih sigurno imaš nebrojeno, a onda daj drugima nešto od svojih darova. 


Foto: Pixabay

U ono vrijeme: Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući ( Lk 1, 46-56).

Piše: Marijana Grgić, mag. psych

Ovih nekoliko redaka Lukina evanđelja čula sam nebrojeno puta. Nikada nisam razmišljala o tome da ih izgovara 16-godišnja djevojka, koja je ostala trudna prije nego se službeno udala, bila je u opasnosti od kamenovanja, a zatim je trudna otišla pomoći svojoj rođakinji zadnje mjesece prije poroda. Zamišljam da je pomoć sigurno uključivala pješačenje u gorje, nateknute noge, rano ustajanje, kuhanje, pospremanje, odlazak po vodu na udaljeni bunar i tako iz dana u dan. Ona u „Veliča” ne govori o tome u kakav ju je nezgodan položaj doveo Gospodin, ona kaže „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju!”

Naša kćerka koja ima 8 mjeseci, ne može dočekati jutro od radosti. Ponekad se u noći probudi i ako nam sretne pogled, već se počne smijati i mahati ručicama, misleći da je došlo vrijeme druženja i zajedništva. Primijetila sam da je za malu djecu spavanje neka vrsta kazne. Oni jako vole život. Kada su bolesni, plaču od boli, rastuže se jer se ne mogu igrati, ali kada nestanu prvi simptomi bolesti, vraćaju se svojim normalnim aktivnostima. Čim se svane, dijete klikće od radosti!

Naša se djeca uvijek nečemu čude i dive. Često kažu „Vau!” Skakuću i traže, pitaju i mole. Neka tako i ostane. Život je vrijedan skakutanja.

Odrasli koje susrećem u zadnje vrijeme imaju svojih poteškoća, netko zdravstvenih, netko obiteljskih, netko na svim frontama. Istina je, svi imaju svoj križ, sve nas nešto žulja. Primjećujem, međutim, da u svim tim našim poteškoćama nedostaje onog mahanja rukama i veselja jer smo ugledali novi dan. Nezahvalnost je način života koji jedva čekamo prenijeti svojim najmlađima.

Poznajem ljude koji ne dišu više samostalno, boca kisika je uvijek negdje u blizini. Poznajem invalide, djecu i roditelje djece s posebnim potrebama, ljude sa zloćudnim tumorima, roditelje s puno djece, parove koji se bore s neplodnošću, prevarom, ovisnošću, ljude sa teškim životnim pričama. Živim u Međugorju, gdje ljudi iz cijelog svijeta dolaze moliti za ozdravljenje. Vidim majke u odmakloj dobi koje za ruku vode sredovječne sinove i kćeri, moleći za njihovo ozdravljenje. Nije istina da su oni s teškim pričama manje sretni, a oni koji žive ležerno jako sretni.

Sreća je dar, koji dolazi kada odmotam celofan neprihvaćanja oko svoje životne priče

Prihvati da si rođen takav, prihvati svoju obitelj, svoje djetinjstvo, svoje odrastanje, sebe danas. Dragocjen si takav kakav jesi. On te zamislio baš takvoga, nacrtao i stvorio. Reci svojim roditeljima „Hvala vam za sve što ste učinili za mene, što ste trpjeli za mene” i oprosti im ako i kada nisu. Prebroji svoje darove, kojih sigurno imaš nebrojeno, a onda daj drugima nešto od svojih darova. Tužan si jer ne daješ svoju desetinu. Dan traje 24 sata, jesi li drugome poklonio dva sata danas?

Sutra, kada svane novi dan, kada otvoriš oči i shvatiš da si živ, zahvali. Veliča duša moja! Gospodine hvala što dišem, hvala za ruke, noge, ako ih imam, hvala ako ih nemam. Hvala ako me ništa ne boli, hvala ako me boli. Hvala ti za moju priču, napisao si prelijepu priču koja još nije završena. Daj mi da se radujem, daj da volim život, daj da se smiješim. Daj da budem dobar, želim biti dobar kao ti. Želim se radovati, kliktati od radosti. Želim ti vjerovati da je i ova bol za moje dobro!

Nisam sam, ima i drugih kao što sam ja! Voljen sam i željen!

Hvala ti Gospodine za moju priču, velika si djela učinio! Jedva čekam vidjeti nastavak.

Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 11. siječnja 2022.