Čudesni su putevi Gospodnji. Čudesni su Njegovi načini kojima nas odvraća od zbrke naših života u koju smo se većinom sami zapetljali, i putevi kojim nas vodi do rješenja.

 Foto: Adobe stock

Jedan takav čudesan put iz zbrke vlastitih životnih dvojbi i sumnji dogodio mi se nedavno, i to preko zadnjeg stvorenja na koje bih pomislila da bi ikada moglo igrati ikakvu ulogu u mom životu, a to je grbavi kit!

_______________________________

 Piše: Ivana Knezović,  mag. agronomije, članica zajednice „Molitva i Riječ”
_______________________________

Naime, naišla sam na video u kojem se iz zračne snimke vidi kako skupina tih veličanstvenih morskih sisavaca teških nekoliko tona, u savršenoj gracioznosti sklada i postojanja love plijen, praveći savršenu spiralu od mjehurića kojim su dezorijentirali plijen i ulovili ga. Ta savršena spirala u matematici se zove Fibonaccijev niz, i prisutna je svugdje u prirodi, od naše dvostruke zavojnice u molekuli DNK koja sadrži naš genetski kod, do grupiranja naših krvnih zrnaca, spirala u otisku našeg prsta, ukratko od ljudskog i životinjskog embrija do ljuštura puža, broja latica na cvijetu, paukovih mreža, tropskih ciklona, galaksija u svemiru.

Ako dragi čitatelju ne vidiš smisao ovih riječi, želim te podsjetiti da je prva Božja objava, tj. prvi Božji govor po Duhu Svetomu zapravo priroda, njezino stvaranje. Sve stvoreno je u skladu svog poslanja i slavi svog, tj. našeg Stvoritelja. I sve je savršeno.

„Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže veličanstvo djela svojih. Oni će slaviti njegovo sveto ime, pričajući o veličanstvu djela njegovih” Sir 17,8-10

Rješenje za sve je u Njegovoj Riječi

Veličanstvo prirode i svega stvorenog u njoj, uvijek me je znalo ostaviti zadivljenom. Ali vidjevši te morske grdosije u skladu svog postojanja, nisam mogla a da se ne zapitam što je to s nama ljudima, gdje je naš sklad nestao a mi smo jedini u toj savršenoj kreaciji prirode stvoreni na sliku Božju.

I tada me je čudesnim putevima preko grbavog kita, Gospodin doveo do toga da potražim dio svetopisamske riječi u kojoj se i spominju morske grdosije, odnosno njihovo stvaranje. Otvorila sam Knjigu Postanka i našla ono za čim sam dugo tragala. Ipak rješenje za sve je, kao i uvijek, bilo u Njegovoj Riječi.

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama”  Post 1,1-2

Taj početak stvaranja sigurno ti je jako poznat, dragi čitatelju. Vjerojatno znaš napamet što je koji dan stvoreno u genijalnosti stvaranja našeg Stvoritelja.

Meni se pak učinilo kao da prvi put čitam taj dio Svetog pisma. Moje oči vidjele su dubinu sljedećih riječi, koje se ponavljaju u svih šest dana stvaranja:

– „I reče Bog: Neka bude…”
– „I bi tako…”
– „I vidje Bog da je dobro.”

Raspršiše se moje brige najednom, i za moj, ali i tvoj mali osobni svijet dragi čitatelju – eto nade! Bog će milošću svojom reći „Neka bude” i u našim životima. „I bi tako” – bit će kad On rekne da bude (kao u Očenašu – neka bude volja Tvoja). I to novo stvoreno će biti dobro i u Božjim očima.

U trećem danu stvaranja, kada su nastale brojne biljne vrste, rečenica koja se dva puta ponavlja u tom dijelu Knjige Postanka, odjeknula je mojom nutrinom i ukazala mi koje greške činimo:
„I nikne iz zemlje zelena trava što sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koje rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti.” Post 1,12

Ako biljke mogu uroditi plodovima samo prema svojoj vrsti, kako onda mi ljudi možemo očekivati plodove svojih života ako nismo u skladu s onim za što nas je Bog stvorio? Ako stalno bježimo od svoje jedinstvenosti, od originalnosti kojom nas je dobri Bog darovao, kako onda možemo očekivati plodove ako neprestano pokušavamo biti tuđe kopije? Jedno stablo jabuke nikada neće uroditi plodovima kruške.

Budi blagoslovljen Stvoritelju naš, velika su Tvoja djela!

U petom danu stvaranja, stvorio je dobri Bog i grbavog kita koji me je doveo do toga da se vratim na razmatranje Knjige Postanka. Skupa s ostalim morskim grdosijama, svakovrsnim živim stvorovima i krilatim pticama. 

I blagoslovi ih govoreći: „Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji.” Post 1, 22

Primjećuješ li, dragi čitatelju, da je dobri Bog živa stvorenja blagoslovio kao što će i nas ljude stvorene u šestom danu blagosloviti, i ostavio nam skoro identičnu poruku nakon blagoslova, „Plodite se i množite...?”

Taj veličanstveni šesti dan Božjeg stvaranja u kojem smo čudesno stvoreni na sliku Božju, kao muško i žensko, bio je dan kada je dobri Bog zaključio da je to stvaranje: „vrlo dobro”.

Nije li smiješno i tužno ono što se događa na vrlom zapadu, gdje toliko ljudi zapravo ne zna svoj prvotni identitet, je li muško ili žensko? Kako je to moguće?

Možda sve kreće od pitanja koje i meni prođe ponekad kroz glavu kad se pogledam u ogledalu: „Zar je moguće da sam ja, sa toliko mana i nedostataka, stvorena na sliku Božju?” Istina je da postoje osobe koje su i naizgled skoro pa savršene, i svojim životima kao da osvijetle tamu okoline, ali što je sa svima nama ostalim?

Odgovor na to pitanje došao je kada sam vidjela malo dijete od 3 ili 4 godine, kako svojim zadivljenim okicama punim iskrene ljubavi gleda svoju majku. Ta, za okolinu čak neugledna žena, u trenu se obasjana snagom ljubavi svog djeteta preobrazila u nešto predivno, u najljepšu ženu na svijetu! Isti slučaj i sa naizgled nejakim i tjelesno slabašnim muškarcima, koji su u očima svog djeteta najveći junaci. Njihova djeca vide svu ljepotu, hrabrost i ostale vrline koje su našim opterećenim, odraslim očima postale nevidljive. Zar nismo slijepi pored zdravih očiju?

Takvim zadivljenim očima punim ljubavi, one vječne i neprolazne, gleda nas i naš Bog, naš Stvoritelj. Ako je naš otisak prsta i šarenice oka jedinstven na cijelom svijetu, vidiš li dragi čitatelju otisak Božje ljubavi u sebi? Dopusti joj da te preobrazi kao što dječja ljubav preobražava voljenu majku i oca.

Samo budi u zahvalnosti i skladu onoga što je Bog zamislio kad te je stvorio, i preobraziti će se i tvoj život.

Nije li nam prvi Psalam otkrio veliku tajnu: „Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrom urodi” Ps 1,3

Gospodine, hvala ti na svim tvojim čudesnim putevima, kojima nas vraćaš na jedini pravi Put, Istinu i Život. Hvala ti što smo, skupa sa svim stvorenim na svijetu blagoslovljeni, jedinstveni u originalnosti Tvog genijalnog stvaranja, što smo vječno voljeni Tvojom neprolaznom ljubavlju. Budi blagoslovljen Stvoritelju naš, velika su Tvoja djela!

Mi, Tvoja voljena djeca, ostat ćemo u zahvalnosti, u skladu beskonačnosti.

Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 12. siječnja 2022.