Simpatični i danas pokojni biskup Hoser jednom je prilikom bio pozvan u Zajednicu Cenacolo na pizzu. Jako se veselio pizzama i našem društvu. Rekao je da je i sam Isus poslije Uskrsnuća kada se prvi put ukazao učenicima rekao „Mir vama”, a odmah poslije toga „Ima li ovdje što za jelo?”
Foto: Internet
Biskup je želio reći da Isus prepoznaje našu glad; fizičku i duhovnu. Stalo mu je da nas nahrani.
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: „Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovima kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.” (Mk 8,1-3)
Kako je zvučao Isus zbog kojega mnoštvo zaboravlja na glad? Oni su gladni ljubavi, gladni su nekoga tko im priča o dobroti Božjoj, gladni su Isusa koji kaže „dođite umorni”, gladni su prihvaćanja.
Jednom sam upoznala liječnicu koja je još za vrijeme studija volontirala u Africi. Rekla mi je da bi navečer često osjetila čudno ponašanje svog želuca i tek bi se onda sjetila da cijeli dan nije ništa jela. „Kad si s njima, toliko si sretan, da nemaš vremena misliti na sebe”, rekla je. Ova liječnica se, po uzoru na Isusa, razdijelila siromašnima kao kruh, oni su bili gladni nje, a ona je bila gladna siromaha. Radost koju je osjećala, Gospodin je umnožio kao i kruh iz evanđelja.
______________________________
Piše: Marijana Grgić,
mag. psych
______________________________
U zadnje vrijeme susrećem ljude gladne posla, prijateljstva, ljubavi. Ljude koji ostaju bez dostojanstva jer im je oduzeto pravo da donose kruh na stol, mlade izgubljene ljude bez cilja i smisla, žene koje su razočarane i prevarene od svojih muževa i obrnuto, djecu koju odgaja internet i video igrice. Najčešće, međutim, susrećem usamljene ljude – one koji čak i kada su u društvu drugih osoba, ne osjećaju da su shvaćeni, prihvaćeni i voljeni. Tako u društvu drugih osoba posežu za mobitelom, rade ili šute. Majka Terezija to lijepo primjećuje kada kaže „Više je gladi u svijetu za ljubavlju i poštovanjem, nego za kruhom”.
Tisuće prilika za ljubav
Bili mali ili veliki, danas smo više nego ikada gladni ljubavi. Otkuda odjednom toliko društvenih mreža, toliko brzih klikova, lajkova? Drugima želimo reći sve, slikamo i dijelimo svaki svoj korak. Zašto? Jer nitko ne želi biti sam. Međutim, tu samoću tažimo na pogrešan način. Tražimo drugog čovjeka da nam utaži glad, bez prisutnosti Duha Svetoga. Tako naša glad iz dana u dan, postaje sve veća. Mi danas slabo znamo što je ljubav.
Ako sam ja u centru, propuštam vidjeti što je ljubav. Ljubav onda lako prolazi pored mene. Svaki dan imam tisuće i tisuće prilika za ljubav: skuhati, oprati, ušutjeti, pitati oprost, moliti, smješiti se.
Jedino Gospodin može nahraniti našu glad. Međutim, i Njega slabo poznajemo. Gospodin nam često nije niti prijatelj kojeg poznaje neki moj prijatelj. Razumljivo, nisu nas nikada upoznali s Njim.
On je ona dosadna osoba kojoj se ne sviđa ništa od onoga što ja radim, koju jednom tjedno s oltara citira još dosadnija osoba?
S jedne strane smo ono gladno mnoštvo kojem je dosta farizeja, onih koji vole prva mjesta u crkvama i pozdrave na trgovima, zakonodavaca koji tovare na nas terete nepodnošljive, a sami ni da ih prstom dotaknu, a s druge strane smo malovjerni, pa i kada gledamo pred sobom čuda, lako ih zaboravljamo. Ne poznajem nikoga tko nije doživio barem jedno čudo u svom životu, pa ipak, odmah poslije čuda, skloni smo napraviti zlatno tele i zahvaljivati mu na tome.
Gladni smo i žedni Boga živoga. Onoga zbog kojeg zaboravljamo jesti, jer nas hrani Njegova riječ. Taj Bog se, međutim, svaki dan iznova obraća svakome od nas, iz svake crkve, sa svakog Križa, iz svakog Svetohraništa, svake Biblije – Tajnom vjere. Priča nam iz usta onog napornog susjeda, traži naše društvo.
Pustinja današnjice
Mnogi moji prijatelji i poznanici su u duhovnoj pustinji. Događaju se stvari na koje nemamo odgovor, sije se jako puno straha, ljudi se boje smrti, ali i života. Tako provodimo vrijeme bojeći se, dok život prolazi pored nas.
Pitamo se gdje je taj naš Gospodin koji izbavlja, a kada nam pruži ruku, ne želimo ju uzeti, želimo sami izići iz svojih problema, jer slušati Njega nam se čini preteško. Živjeti bez kladionice, alkohola, pornografije, ogovaranja, mržnje, prejedanja i krađe, još k tomu i moliti, čini se nemoguće. Nagrada je, međutim, vrlo primamljiva. Život u miru i radosti na ovom i na drugom svijetu.
Zašto mnoštvo stalno slijedi Isusa? Jer taži glad. Najprije duhovnu, a onda i tjelesnu. Kad nas On hrani, ostajemo siti, poskakujemo od sreće, a od preteklih ulomaka ostane i sedam košara. On kada hrani, nismo sami, ne trebaju nam ružne stvari ovog svijeta. Život postaje radost i pjesma, a zahvaljujemo čak i na poteškoćama.
Možda smo nesretni jer smo one pretekle ulomke i sedam košara zadržali za sebe, umjesto smo ih dali svojim bližnjima. Kakav sam ja čovjek, ako u mojoj ulici, zgradi, nekoliko metara od mene, neka osoba umire od samoće?
Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 14. veljače 2022.