Slušamo i osluškujemo. Svaki dan. Uvijek iznova. Počevši od svojih bližnjih – obitelji i prijatelja, kolega, medija… Uvijek slušamo. S više ili manje interesa, s više ili manje pozornosti. Katkada se upitamo, čuje li nas itko? Ima li itko razumijevanja za naše probleme, strahove, dvojbe, sreće i radosti? A tako je i s Bogom.
Foto: Churchleaders.com
Dosta puta, čini nam se kako nas nitko, pa čak ni Bog, ne čuje. Većinom, kada onako razmaženo, hoćemo sad i odmah ono što smo naumili da je najbolje za nas, za našu sreću i za naš cjelokupan život.
KOLUMNA: Misli naše poznaješ
__________________________
Piše: Ivana Rajič,
studentica Studija hrvatskog jezika
i književnosti i povijesti
_________________________
Želimo li uopće s razumijevanjem čuti i slušati ono što nam On poručuje? Znamo li katkada širiti onaj neugodan osjećaj da ne čujemo i da nas gotovo i ne zanima što nam se to želi reći, poručiti? I na duhovnoj i na ljudskoj razini. Požurujemo li Boga da nam ispriča priču, priču onog ''idućeg'' u našem životu, ili strpljivo čekamo proživjeti svaki novi dan, svaku novu scenu filma našega života?
Zar nije zanimljivo uživjeti se u priču, vrlo često i bajku, neovisno o tome tko je njen kazivač i u mislima zamišljati što bi se iduće moglo dogoditi, kako u pričama svojih prijatelja, tako i u priči života. Volimo li se slušati? Možda čak bolje postaviti pitanje volim li čuti, znam li čuti i svojim razumijevanjem onoga što smo čuli, pomoći sugovorniku, pa ako ništa samom podjelom priče s nama olakšati mu terete i tegobe, radosti i žalosti. Budimo strpljivi u slušanju. Boga, drugih i sebe samih.
Osluškujmo i bdijmo! Neka naše uho postane kao produžena ruka koja će nekoga pridržavati u dubokoj vodi olujnog mora. Ako nas oni koje okom vidimo ne čuju, On nas sigurno uvijek sluša i čuje, iako nam se to katkada i ne doima kao istinito u našem svakodnevnom životu. ''Jadnik vapi, a Gospodin ga čuje.'' (Ps 34,7).
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 25.svibnja 2022.
