Kao što svi znamo, Bog je uvijek tu. Uz nas. Uvijek nas čuje. Sve naše radosti i boli, molitve i zahvale. Uvijek nas gleda. Sve vidi. Sva naša dobra djela, sve naše mane, grijehe i postupke. Možda nekada mislimo kako nešto možda ''slučajno'' i neće vidjeti… a sve to mislimo iz straha i neke zle želje za grijehom.
Foto: Unsplashed
No, svi mi ćemo jednoga dana položiti račun pred Njega. Svi i o svemu u našem životu. Jer On je uvijek tu, uz nas i s nama. Da, Bog je uvijek tu, a što je s nama ljudima? Jesmo li tu kada nas bližnji treba? Neovisno o tome koliko nam je netko blizak. Je li ga uopće znamo ili ne. Vidimo li kada nekome treba pomoći? Bez da to saznamo javno, preko neke akcije. Pomoć nije samo ta. Zar pomoć nije i ona najmanja?
KOLUMNA: Misli naše poznaješ
__________________________
Piše: Ivana Rajič,
studentica Studija hrvatskog jezika
i književnosti i povijesti
_________________________
U nošenju vrećica iz dućana, u svakom pozdravu koji će uvelike značiti posebno ako je osobi teško, u svakoj dodanoj maramici? Zar pomoć nije i u svakoj poruci s uobičajenim pozdravom i ''formalnim upitom'' da ta osoba zna, zna da si tu, da je se sjetiš i misliš na nju? Zar pomoć nije u svakom lijepom ponašanju, zrncu empatije i komunikacije s drugom osobom, osobama oko tebe? Zar pomoć nije i u svakoj ''fotkanoj'' lekciji za fakultet ili školu, svakom savjetu za posao ili bilo što u životu? Sve to je pomoć, baš kao i ona najmanja oprana čajna žlica, tanjur, pozdrav, pogled i osmijeh. Baš kao i to što si tu uz mene, što imam tebe, što imam vas tu uz sebe. Što imamo ljubav jedni za druge. To je suživot i pomoć svake vrste – ljubav za ljude oko sebe! To je recept za život, i ovdje i Gore! ''A sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća među njima je ljubav.'' (1Kor 13,13.).
Izvor: RM BIH
Objavljeno: 28. lipnja 2022.