Spasenje je moguće svakom živom stvorenju i dano mu je kao odabir njegove slobodne volje. Nema toga stvorenja koje nije uključeno u Gospodnji plan spasenja i za koga Krist, dobrovoljno, ne položi svoj život. Ali ono je uvjetovano tj. ne može se postići bez uske suradnje između čovjeka i Boga, u smislu da prvi prihvati hod osvjetljenim stazama koje do njega vode, poštuje znakove i upute koje će ga na stazi održati da se ne izgubi u prijetećem mraku izvan nje. Jedan je put koji Gospodin izdvoji, osigura i osvijetli da putnike na njemu ne snađe krajnje zlo propasti. Bez slijedbe toga puta, bez poslušnih koraka na njemu nema spasenja.
Foto: peakpx
U duhu vidim sliku visokih gorskih lanaca i vrhova u tami noći. Vidim i ljude koji ih trebaju sve obići da bi došli do cilja svoga puta. Prije njih samo je jedan to učinio i uz mnogo strpljenja i žrtve označio put kojim je prošao da bi oni za njim mogli sigurno putovati. Oni koji su se poslije njega uputili na to putovanje znaju za pionirske pothvate prvog. Imaju izbor: okoristiti se ljubavlju i brigom prethodnika te krenuti njegovim stopama ili bauljati bez ikakvog vodstva nad zjapečim jamama bezdana. Ako naprave kriv odabir i propadnu u bezdan, nikada ne mogu kriviti onog koji im put označi već sebe i svoju svojeglavost.
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge "Majka Krispina" u Međugorju
A mi propadamo, Gospode, jer smo i svojeglavi i nepokorni. Više nam se sviđa naše nego Tvoje. Mi bi kako hoćemo, kako nam se prohtje bez obzira na svetu i zaštitničku mudrost Tvojih zakona i uputa. Malo bi se opijali opojnim vinima, malo bi se opijali tijelima, živjeli bi bez većih obaveza, udovoljavali svojim prohtjevima bez obzira koliko se to protivilo onome što od nas tražiš, davali bi prednost propadljivom klanjajući se izvanjskom, zanemarivali bi duhovno jer je neprivlačno i nitko ga ne vidi... Sve bi nešto po svome, naopako, brzo i plitko što od nas ne traži večega napora. Uživali bi u prolaznom trenutku, zaustavili bi zemlju da vrijeme ne protiče, a nas ne dodiruje svojom prolaznošću, htjeli bi vjekovati u svom otpadu, nesavršenosti i površnost ali bi istovremeno htjeli biti spašeni.
Ali to, jednostavno, tako ne ide! Da bi smo dobili ono za čim nam duša, u potaji, čezne i za što nam je stvorena moramo se pokoriti onome koji nas je iz ništavila u vječnost pozvao, a zapovijedima put spasenja utemeljio i od opasnosti obranio.
Nema drugog načina!
Hoćeš biti sretan? Hoćeš biti vječan? Hoćeš se uzdići ponad praha od koga si stvoren? Hoćeš sigurno proći visokim i tamnim vrhuncima života?
Zamijeni tada svoje načine za Gospodnje, odreci se grešnih zadovoljstava koja te udaljuju od ispunjenja, od onoga što zaista hoćeš, a to je: biti nepomućeno sretan, čist i blagoslovljen u vjekove, s Bogom svojim...
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 09.srpnja 2022.
