Oluja usred ljeta, pojava je koja se klimatski događa ovih dana. Usljed velike vrućine javljaju se temperaturne razlike koje potiču strujanje zraka, te snažni vjetrovi u mahu uništavaju usjeve. S takvim stanjem može se usporediti iznenadna smrt o kojoj govori današnje evanđelje, a uvjetovano je ljudskom strašću za životom, gramzljivošću ili nezasitnošću. Čovjek u naponu snaga sklon je prenaglasiti prirodnu želju za ostvarenje boljih životnih uvjeta i pohlepno otići u drugu krajnost te ugroziti sebe i okolinu.
Foto: Unsplash
Evanđelje opisuje kako Isusu dolazi osoba koja s bratom ulazi u imovinski spor oko podjele baštine, što je Božjem sinu povod propovijedanja o smislu svađanja za prolazna dobra, obzirom na moguću iznenadnu smrt. Svaka smrt nas na određeni način šokira i da bismo ublažili ovaj duševni udarac valja nam se na nju pripremiti, biti spreman za vlastitu smrt, gubitak bližnjih i dragih osoba i ne očajavati u trenucima žalosti. S druge pak strane, valja nam biti odgovoran prema daru života, ne ugroziti sebe i druge u prometu, na poslu ili proslavama neopreznim radnjama.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
U knjizi Imati ili biti znameniti psihoanalitičar Erich Fromm iznosi tezu da su imanje i bivanje dva temeljna modusa iskustva pomoću kojih se određuju razlike između individualnih karaktera i raznih tipova društvenog pokreta. Potrebno je načiniti zdravu ravnotežu između ova dva stanja, potencira se i u Knjizi propovjednikovoj u prvom liturgijskom čitanju gdje se sva stanja svode na pojam „ispraznost”. Jer, kao kršćani ne tebamo težiti za zemaljskim i valja nam umrtviti naše udove i strasti, široko se obrazlaže u drugom čitanju, Pavlovoj poslanici vjernicima u gradu Kolosu. Poklik „aleluja“ pred čitanjem evanđelja izdvaja misao: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“.
Sigurnost se ne stječe imovinom, jasno je to nama koji se nalazimo na trusnom području, nadživjeli smo različite katastrofe temeljem dobrih veza, radinošću i solidarnošću. Psalam 95. podsjeća na događaj kad je narod bio u pustinji između egipatskog sužanjstva i Obećane zemlje te su neumjereno negodovali zbog trenutno neostvarenih ciljeva. Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove želje, nikada neće ostvariti svoje ciljeve, nikada neće imati dovoljno i neće biti zadovoljen. Svaka pohlepa je mentalna, makar se zadovoljavala materijalnim putem, ali je rupa bez dna koja iscrpljuje čovjeka, piše Fromm. Rješenje nudi naša narodna poslovica: „Nije bogataš tko mnogo ima, već onaj tko malo želi!”
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 31.srpnja 2022.