Postoje slične riječi, rabe se kao sinonimi, brkaju im se značenja, a ipak različite su stvarnosti. Tako, vjera je osobni stav o svijetu, vlastito promišljanje o životu, moj odnos prema Bogu. Kad se dogodi udruživanje više ljudi sličnih pogleda na svijet, istog sadržaja vjere, vjerovanja u istog Boga, nastaje religija. Religija je institucionalizacija vjerovanja, stavljanje vjere u službene okvire, s pravnim normama. Pitanje: što je važnije, čemu dati prednost, vjeri ili religiji, je kao diskutirati: što nam je potrebnije cigla ili kuća? Kuća ne može biti izgrađena bez cigle, a cigla sama po sebi nema svrhe ako se u kuću ne ugradi! Mentalitet našega podneblja preferira osobnu duhovnost, zapadna kultura vjerske stavove rado uokviruje u zakone.
Foto: Shutterstock
Potrebno je imati osobnu vjeru, ali nije nevažno osobno iskustvo vjere razmjeniti i ujediniti s drugima, jer očitujući vjeru pročišćujemo vlastite stavove. Svijet ima mnošvo ideja, najuzvišenija i istodobno najzloupotrebljivanija je ideja o Bogu. Zbog nje su vođeni ratovi, ljudi protjerivani, mišljenja uskraćivana. Ideja je to koja poziva na uzvišeni osjećaj slobode te oduzimanja iste neistomišljenicima. Dala mnogo dobra čovječanstvu, ljudima i društvu, no pojedinci su zbog toga nerijetko su ugnjetavani, proganjani pa čak i ubijani. Nagovješću je se to u čitanjima ove nedjelje, Isus govori o razdijeljenosti među ljudima. Prorok Jeremija biva bačen u zdenac od sunarodnjaka. Psalam prepjevava „izvlačenje iz jame propasti“ od strane Gospodina. Poslanica opisuje kako su kršćani bili u stanju podnijeti ponižavanja zbog svoje vjere.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Svijet je prepun različitih ideoloških usmjerenja, nekoliko je religijskih skupina, svaki čovjek ima vlastita uvjerenja, te se nameće pitanje tko je u pravu, koja je vjera ispravna? Zasigurno većina nas griješi, mišlju, riječju i djelovanjem, ponajviše oni koji ne štuju Boga. Pogrešno misle i oni koji žele vjeru formirati bez objektivne kontrole, po vlastitu nahođenju, jer štuju Boga osobnih duševnih afiniteta. Na pogrešnoj su strani i oni koji vjeru prakticiraju na isključivo tradicionalnim osnovama, a pogotovo oni koji u Božje ime mrze ljude, pripanike drugih religija te uništavaju svijet. Svima nam je potrebna intelektualna poniznost i duhovna skromnost za nadići podjele u religijskom, vjerskom i svjetonazorskom svijetu koje je predvidio Huntington u djelu „Sukob civilizacija“. Kao Kristovi sljedbenici, sukladno današnjim misnim čitanjima, svjesni razdora i nemira, spremno prihvaćamo odbačenosti i nerazumijevanja, čak i unutar obitelji, zbog vjere u evanđelje.
Izvor: RM BiH
Objavljeno:14.kolovoza 2022.
