Svojim tijelom u svijetu zauzimamo određeni prostor i značajna nam je interakcija našeg mjesta u odnosu na ostala bića i predmete. Ulazeći u neku prostoriju zauzimamo određenu poziciju te stvaramo odnos prema drugima, činimo to svjesno ili nenamjerno. Uz arhitekturu razvile su se brojne discipline koje preporučuju kako što bolje organizirati ljude u prostoru, u proizvodnji, uredu, školi, kući, zabavi. Praveći raspored namještaja i osoba diktiramo uloge u društvu, što se posebno simbolički očituje na gozbenim svečanostima.
Foto: Pixabay
Isus biva pozvan na svečanost i uočava kako uzvanici pomno odabiru svoje mjesto među gostima. Uočava se volja za dominacijom, želja za izvanjskim očitovanjem važnosti. Svaki čovjek umišlja svoju vrijednost i pri tom očituje strah od zanemarivanja. Božji sin hoće da budemo oslobođeni od kompleksa manje vrijednosti, izražene želje za potvrđivanjem pred drugima, od taštine. Slične riječi ili stanja su: umišljenost, prepotencija, arogancija, bahatost, hvalisavost, sujeta, narcisoidnost. Shvaćanje je to kako vrijediš onoliko koliko to drugi odrede, kako te drugi prihvate, koliko ti odobravaju. Osobe su to s mnogo straha od odbacivanja, preosjetljive na kritiku, nesigurne i gladne ljubavi. Kad aplauzi porestanu, tašte osobe ostaju bez duševne hrane, te zapadaju u osjećaj potištenosti. Narodna izreka veli: „Tko visoko leti, nisko pada“!
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Za izliječenje od takvog stanja potrebno za početak spoznati sebe. Antički mudrac Sokrat govorio je: „gnothi seauton“ – upoznaj samoga sebe! Nužno je prihvatiti da nismo sveznajući, barem ne na svakom području, nismo i ne možemo biti u svemu najuspješniji. Potom će se u nama pojaviti krepost o kojoj govori današnje evanđelje, poniznost. Skromnost je duhovna vrlina jer vjernik se nikada ne stavlja iznad Boga, a kršćanska jer ljude tretira kao braću i sestre. Preporučljivo je imati ispravan odnos prema sebi temeljem poznavanja i priznavanja vlastitih ograničenja. Religiozan čovjek nikada ne prezire i ne omalovažava druge zbog njihovih nedostataka, tjelesnih ili mentalnih. Poniznost je drukčija od ponižavanja, preziranja, omalovažavanja.
Evanđelje završava opisom iste gozbene situacije ali iz drukčije pozicije domaćina koji goste treba primati čista srca, bez proračunatosti i koristoljublja. Oni koji pozivaju na darivanje sami su pozvani davati bez očekivanja da dobiju zauzvrat. Svijet je poput prostrtog stola na kojem zauzimamo svoju poziciju i na kojem se odvija gozba na koju smo pozvani krijepiti se. Okrijepimo svoju dušu krepostima na koje nas Krist poziva, promislimo je li nam važnije kako nas drugi doživljavaju ili kakvi smo u sebi. Ne pretvarajmo se da smo važniji nego što jesmo jer to nije način za siguran, trajan, vječan uspjeh. Molimo: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 28.kolovoza 2022.
