Zamisli da se u medijima danas pojavi vijest da će svi ljudi na svijetu od sada pa zauvijek imati besplatan kruh kada žele i koliko žele. Koliko ljudi bi plakalo od sreće? Prema statistikama više od 800 miliona ljudi bi najvjerojatnije plakalo od sreće, jer upravo toliko ljudi nema ni krišku kruha dnevno. Kako bi na mene djelovala ta vijest? Ja imam više od kriške kruha dnevno. Kruha u mom domu ne manjka. U mom domu manjka zahvalnost za taj kruh.
Foto: Pixabay
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu“ (Mk 6,34). Gospodine, Sažali se nad ovim napaćenim, jadnim, izgubljenim ovcama, sažali se nad ovim svijetom. Zaboravili smo sve čemu si nas naučio, mi smo ovce koje su izgubile svoje pastire, a pastiri su se izgubili međusobno. Lutamo u mraku. Mi ne znamo ljubiti. Ne znamo što je ljubav. Rađamo djecu koju ne volimo. Ne volimo sami sebe. Ne ljubimo svoj život, svoje bližnje. Ne volimo ovaj svijet, niti išta što si stvorio za nas. Zagađujemo zrak, šume, rijeke, mora. Kupujemo da bi bacali. Radimo da zapovijedamo. Radimo da pobjegnemo u posao od svoje svakodnevice, djece, muža, žene, obitelji.
Piše: Marijana Grgić, mag.psych
Živimo za sutra koje nikako ne dolazi. Zaboravili smo da si stvorio rad radi čovjeka, a ne čovjeka za rad. U usta stavljamo cigarete, hranu, prejedamo se da ne bi plakali od usamljenosti. Ustajemo u noći i jedemo. Poslije tu hranu povraćamo da bi služili tijelu. Slikamo i snimamo svaki svoj pokret za nevidljivu publiku, sve što imamo i nemamo, kako bismo drugome lagali da smo poželjni i sretni. Pokušavamo provesti život, a da ništa ne osjetimo. Probamo se ne smijati previše i ne plakati previše. Svaku tugu zalijevamo tabletama, alkoholom i drogom. Bojimo se biti nasamo sa samima sobom, jer u samoći govoriš Ti. Bojimo se tvojih riječi, pa imamo ekran u svakoj sobi, u autu, a i na ulici. Odvlačimo pažnju od stvarnosti što je više moguće.
Životi nam prolaze u magli. Bojimo se poruge, zadnjeg mjesta i siromaštva. Klanjamo se tijelu. Imamo klinike za zube, usne, lice, grudi, sve što si nam dao možemo izmijeniti u par dana. Tijelo nije tajna, niti Tvoj hram, tijelo je izloženo, iznošeno, nepoštovano, pregaženo i bez dostojanstva. Tijelo služi za prodaju proizvoda, tijelo je roba koju prodajemo. Tu robu bez cijene gledamo na pornografskim stranicama svakodnevno, gubeći svaki kompas dostojanstva. Kupujemo torbe, majice, satove, auta i cipele koje mogu nahraniti cijela sela, cijele gradove. Ubijamo druge i drugačije, čim prije, to bolje. Čim ultrazvuk pokaže nesukladnost. Ubijamo čak i kada nema nesukladnosti iz straha da će nam netko uzeti mjesto na kauču, u uredu, u nekoj fotelji. Ubijamo riječima svakodnevno. Ogovaramo na svakom koraku. Dajemo samo kada drugi gledaju, mijenjamo donacije za pljesak. Želimo da nam se ime pročita na javnom mjestu kada nešto doniramo, kako naša dobrota ne bi prošla neopaženo.
Kao djeca smo koja ne razumiju da smo sve što imamo dobili od Tebe. Gospodine, oprosti nam što ne znamo ljubiti. Oprosti što ne ljubimo svoje muževe, svoje žene, što u brakove ulazimo licemjerni i lažni. Koristimo drugoga da bi dobili prestiž. Ženimo se iz interesa, kako bi se slikali i išli na putovanja. Oprosti nam što ne ljubimo svoje roditelje, što ih u starosti ostavljamo kao pse na milost i nemilost strancima. Oprosti nam što svoju djecu učimo vještinama kao izložbene životinje, samo da bi im se drugi divili. Nije nas briga kako se osjećaju, niti koje želje imaju. Oprosti što svoju zemlju držimo zapuštenom i neobrađenom, a kucamo na vrata stranca proseći kruh.
Koristimo svoj posao za lažna bolovanja. „Sređujemo“ ratne i invalidske mirovine, državne poslove, kako bismo mogli nesmetano uz nerad, raditi još neki drugi grijeh. Oprosti nam što osnivamo molitvene zajednice, dobrotvorne udruge, javna sakupljanja novca za siromašne, kako bismo istaknuli sebe. Zatvaramo se u samostane, da bismo tamo proveli život u svojim grijesima. Naučio si nas moliti, „Oče naš“, ali mi te ne smatramo ocem. Klanjamo se laži 24 sata dnevno, a nemamo vremena za klanjanje Tebi 15 minuta dnevno. Oprosti nam što Te više ni ne tražimo, što smo zadovoljni poretkom stvari. Siromašniji smo nego ikad, vidiš li to Gospodine? Sažali se nad ovim izgubljenim ovcama još jednom. Dođi Gospodine Isuse, trebamo te više nego ikada. Gladni smo kruha s nebesa! Gladni smo zahvalnosti. Nauči nas moliti još jednom. Nauči nas ljubiti Tebe, svoje bližnje, sebe, cijeli ovaj svijet koji si nam dao na dlanu. Učini srca naša po srcu svome, ova naša su slomljena.
Izvor: RM BiH
OBjavljeno: 24.listopada 2022.
