Tako dolazimo Ti. Umorni. S masom pitanja i traženja. Puno Ti pričamo. Zapravo, većinom, ma skoro uvijek i previše. Nabrajamo. Brojimo. Želimo. Molimo. Katkad Ti i zahvalimo. Čujem li Te? Katkad mi se čini da jesam. Pa se onda opet uhvatim u sumnji, jesi li to zaista bio Ti ili je to jeka mojih želja i priželjkivanja nečega što bih htjela u svom životu, u svojoj budućnosti.
Foto: Unsplah
I tako tražim i želim. Molim. Čuješ li me? Čini mi se da je ovo moje ispravno? Da mi tako slažeš događaje u životu. Zasigurno Ti to tako hoćeš pa mi ovo sve stavljaš na put života. Vidiš, super je ovaj moj plan, ova moja zamisao! Jel' tako da će to biti? Čuješ li me dok Ti ovo govorim, dok Ti se molim? Bože, molim Te…? Gdje si? Objavi mi se… i daj da bude…
KOLUMNA: Misli naše poznaješ
__________________________
Piše: Ivana Rajič,
studentica Studija hrvatskog jezika
i književnosti i povijesti
_________________________
A jesi li čuo tišinu nakon što si mu sve rekao? On te je sigurno slušao i možda će te ''poslušati'' ako je to dobro za tebe. A ti? Shvaćaš li da ne možeš u isto vrijeme i govoriti i slušati drugoga? Zar molitva nije razgovor s Bogom ili smo je samo tako definirali na vjeronauku? Jesam li zaboravio da za razgovor trebaju dvije osobe, a ne samo jedna koja ''drži'' svoj monolog, a drugoj ne dopušta ništa reći? Oprosti što to zaboravljamo! Što Ti dajemo svoje monologe, a zauzvrat tražimo da učiniš onako kako bi mi to htjeli. Slušaj tišinu i svog Sugovornika u njoj. Slušaj Snagu, slušaj Mu glas. Ali… kako vjerovati tome što čujem? Zar to nije samo neki moj prohtjev kojeg mi šalje moja pohlepa? Pogledaj u Presveto, pogledaj u križ! Zar onda možeš čuti samog sebe, ako si dopustio svome Sugovorniku da ti priča? Ako vjeruješ u to što čuješ i ako dovoljno slušaš… možeš mirno nastaviti dalje u dijaloge i no ove priče u tvome životu, u tom daru primljenom od Njega!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 28.listopada 2022.