Koliko li sam se samo puta na mom životnom putu grijeha, patnji, boli, gubitaka, tama, kušnji i svakojakih duhovnih stanja, oslonila na ovaj stih Gospodnje nade!!!  I na ovu obećanu ljubav i potporu Očevu koji ne dopušta da duh i borbenost njegove djece malakše i posustane na svom povratku kući. Svim srcem vjerujem, svjedočim ovu živu istinu koja mi svakodnevno pomaže obrezivati draču moje nutrine, diže mi koprene sljepoće sa duhovnog i fizičkog vida, a u moje male posude ulijeva snagu i silu s neba. Silu koja nije moja ali meni pripada po divnom Božjem obećanju ali i po čežnji mog srca koju On pozna.

Foto: Unsplash

Kad liježem iscrpljena, s mišlju da su moje životne snage došle kraju, da ne mogu više, budim se obnovljena i osnažena milošću, s tako jasnim osjećajem da je to djelo Božje u meni. “Uzalud je,što se rano diže te kasno za stol sjedate, da jedete kruh muke: ljubimcima svojim daje ga on i u snu.” Ps 127,2  Kad me tuga zbog odlaska milih obuzme te prigovorima počne načinjati moje srce i predanje,glas dublji i jači od boli obnavlja moje predanje i vjeru u susret. Ili kad me nutarnje slabosti počnu okivati (ljutnja, ravnodušnost, ljubomora, lijenost, površnost...), zrcalom istine i poticajima ljubavi On razbija sve moje okove.

Kolumna: Božja riječ kao inspiracija 

Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge "Majka Krispina" u Međugorju

Sva je moja snaga i nada u Bogu! On je opečatio križem moje čelo i moj duh, osvijetlio me svjetlom istine da me tama više nikada trajno ne obuzme kao što je to učinila jednom.

Prozvao me je svojom i udijelio milost da mu odgovorim: Evo me, Oče! Voli me i nježan je sa mnom. Nema niti jednog jedinog dana, a da me ne obraduje svojom svetom prisutnošću: ili u molitvi, ili na svetoj misi, ili u Riječi, ili u susretu s braćom i sestrama, a neprekidno, i tako silno, u ljepoti stvorenog oko mene u kojoj uživam gledajući mu sveto lice.

I pored obilnih Božjih izvora u kojima se pretaču, pjevaju, šume i dišu namjenjeni nam darovi da bi obogatili naše živote, malo je onih koji utažuju žeđ na njima. Umjesto toga okreću se zatrovanim izvorima svijeta i oboljevaju od beznađa, tjeskobe, osvetoljubljivosti i zavisti... 

“Onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” Iz 40,31

Molimo za braću i sestre koji su zaboravili na nebeske izvore kako bi ih naše molitve njima vratile!

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 2.studenoga 2022.