Svetkovina Krista Kralja nastajala je prije stotinjak godina u vrijeme propitivanja treba li svijetu monarhističko uređenje društva. Mnoge su kraljevske dinastije propale i mnoge su se države izmijenile uređenja zbog pogrešnih postupaka aristokracije. Prvi svjetski rat, tada prozvan Velikim ratom, odobravale su ili povele kraljevine čiji su nosioci bili bliski rođaci, bliske religiozne pripadnosti, bliskog materijalnog i društvenog statusa.
Foto: Getty images
U novom svjetskom poretku stvorene su nove države, oslobođeni mnogi narodi, formirana drukčija uređenja, oblikovani novi pokreti poput komunizma, feminizma i modernizma. Eurocentrični svijet pretrpio je strašna stradanja, ogromne društvene lomove, ali i priličan tehnički napredak te su nova razumijevanja stvarnosti zahtijevala drukčija socio-politička uređenja.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Svijet kakav danas poznajemo i kako ga razumijemo nastao je u doba kad je Crkva uzela svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja kao odgovor na opću razočaranost rojalizmom, rigoroznim komunizmom i nesređenim liberalizmom. Dok su mnogi lutali kroz nove ideologije koje su su svijet uvele u drugi svjetski rat, dok mnogi zapadaju u svjetonazorske zablude do naših vremena, pozvani smo častiti Krista svevladara. Tim povodom razmotrimo kakva je bila politička situacija i koji su psiho-socijalni razlozi doveli do stradanja Božjega sina!
Kristova domovina u doba njegovog djelovanja bila je pod upravom Rimskog carstva što je predstavljalo veliko duhovno opterećenje te te su mnogi nudili odgovore kako se postaviti prema okupatorima ili kako se osloboditi. U Isusovo vrijeme bijahu prezentna četiri glavna politička pokreta, neki su se aktivirali kao stranke, njih je Božji sin susretao te je u evanđelju dijelom opisano kako se prema njima odnosio. Najčešće je susretao i kritizirao u narodu sveprisutne farizeje koji su Sveto pismo rigorozno tumačili a Božji zakon formalistički tradicionalno i izvanjski opsluživali. Krist je u više navrata kritizirao njihovo licemjerstvo uspoređujući ih s obijeljenim grobovima, izvana čistima a iznutra punim truleži. Njima nasuprot stajali su bogati farizeji koji su se prilagođavali zahtjevima rimske vlasti, a Isus je posebno osudio njihovo nevjerovanje u vječni život. Zeloti su protežirali oružanu borbu protiv stranaca-nejvernika, Kristov put oslobođenja bio je naprotiv nenasilan i miroljubiv. Pokret esena obuhvaćao je ljude koji su se distancirali od svijeta, otišli su živjeti u puste krajeve, Božji sin pak živio je i propovijedao u narodu.
Navješćujući evanđelje po selima i gradovima Isus nije nalazio na razumijevanje mnogih ali je ostao vjeran sebi i Božjoj poruci te su ga mnogi razočarani u njegov put predali ili prepustili Rimskom namjesniku Ponciju Pilatu koji ga je osudio pod optužbom je kralj židovski. Evanđelje na kraju opisuje vapaj raspetog zločinca koji se spašava jer priznaje u Kristovo kraljevstvo.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 20.studenoga 2022.