U doba ljudske povezanosti s prirodom o Bogu se govorilo iz kozmičke perspektive, Božje tragove prepoznavalo se u stvorenom svijetu. U vremenu razvoja ljudske zajednice Bog je bio garant solidnih moralnih odnosa među ljudima pa se o njemu propovijedalo više iz etičke perspektive. Konačno danas u svjetlu novih antropoloških spoznaja, posebno na području psihoanalize, o Bogu rado razmatramo kroz prizmu smisla našeg postojanja.
Foto: Wikipedia/James Tissot
Duša je nematerijalna komponenta našeg bića, neurološki osjećamo svijet koji nas okružuje, emocije se pocesuiraju u razumu. Pameću racionalno donosimo zaključke što trebamo poduzeti u vezi s tim, te voljno pristajemo uz određene vrijednosti koje smo prepoznali. Duhovne vrednote tako upravljaju našom dušom a ona diktira kako ćemo tijelom ostvariti svoju ovozemaljsku i vremenitu egzistenciju. Moderne spoznaje o čovjeku uočile su kako mi nismo iskučivo svjesna bića, naše odluke često su neracionalne, imaginarne tj. podsvjesne.
Uočeno je kako zaključke o svijetu donosimo i ponašamo se ovisno o pozitivnim ili negativnim iskustvima iz prošlosti. Dijete koje je doživjelo nasilje i samo će biti nasilnik. Ako je nasilje bilo visokog stupnja biti će egzistencijalno slomljen i nefunkcionalan. Ukoliko smo u mladosti bili prezaštićeni nećemo biti u stanju nositi se sa izazovima svijeta. Odrastati znači naučiti usvajati granice prihvatljivog ponašanja. Odgojem i socijalizacijom su nam uskraćivali naše prirodne želje zbog čega dubninski nosimo nezadovoljstvo. tzv. frustraciju. Prisilno neispunjenje želje stvaraju duševnu ranu tj. traumu, a veća količina trauma uvodi u kompleks određenog neprimjerenog ponašanja.
Nitko od nas nije odrastao u idealnom svijetu, rođenjem upadamo u mrežu nesavršenih odnosa, svi smo duševno manje ili više ranjeni. Bog je zato i došao u naš svijet, da nas duhovno izliječi i da ozdravi naše narušene odnose. U tom smislu možemo promatrati poticaj iz evanđelja o budnosti, bdijenju, pozornosti. Pozorno pratimo stanje našeg duha, uočavamo traume, liječimo moguće frustracije. Bdijemo obzirom povoljan trenutak i jedinstvenu priliku kojom možemo svoje postojanje unaprijediti, učiniti smislenijim i ljepšim. Budni smo i ne spavamo i ne zanosimo se kad su u pitanju naše pogreške, ispavljamo ih jer iščekujemo susret s Bogom u novom njegovom došašću.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 27.studenoga 2022.