Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvorit će se. Kao jelen skakat će tad hrom čovjek. Jezik će se nijemoga micati. Jer će u pustinji tada provreti vode i u pustari potoci. Žedno će tlo postati jezerom, i sasušena zemlja vodenim izvorima. Gdje su čagljevi stanovali u svome logu, izrast će trava, trska i sita." Iz 35,5-10
Foto: Wikipedia
Izaija proročki navješta dolazak Spasitelja na zemlju i što će to za nju značiti. On dolazi da spasi sve i svakoga, da oživi,oplodi, ozdravi i oplemeni. Dolazi pred svaku dušu i pita: "Hoćeš li biti moja ljubljena duša?"
Patnicima, krvnicima, bolesnim, bogatima, siromašnima, oskrvniteljima obitelji, idolopoklinicima, gatarima, ubojicama, dobrima i lošima. Nikoga ne izostavlja, od nikoga ne okreće glavu jer ljubi sve što je stvorio. "Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga koji pušta da njegovo sunce izlazi nad dobre i zle, i koji daje da kiša pada na pravednike i griješnike." Mt 5,45
Kolumna: Božja riječ kao inspiracija
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge "Majka Krispina" u Međugorju
Ta Božja neizmjerna i neshvatljiva ljubav se sva fokusira i utjelovljuje dolaskom Isusa Krista. Otac nam po njemu tako silno, jasno i moćno ponavlja: "Ljubim vas! Sve vaše počiva na mojoj ljubavi!"
Po Isusu nam daruje mogućnost obnove, buđenja i povratka zaboravljenom izvoru svega stvorenog Božjem domu, gdje ćemo tek ostvariti puninu postojanja koju nam je Otac namijenio prije pada, grijeha i otuđenja.Taj prvi grijeh je tako žestoko opečatio ljudska srca da smo zaboravili Istinu, odakle smo potekli, uzoholili smo se u svojoj samodostatnosti, zaboravili smo zahvaljivati na daru života. Toliko smo otvrdnuli oslanjajući se na svojih pet čula i čisti materijalizam da nam se duh sasušio kao sjeme bačeno na ispucalu i bezvodnu zemlju. Viskijem i pivom ga ne možemo oživjeti nego samo vodom sa Božjeg izvora.
Tu nam kreposnu, oživljujuću, čistu i svetu vodu šalje Otac po svom ljubljenom Jedinorođencu. Ta voda, potekla od krvne, vječne žrtve, teče neprestano. Korito njeno je vazda puno,nikad ne presušuje. Ta nam vječna rijeka teče pred očima, otkrivena,svježa,okrijepljujuća. Žuborima nas zove: "Zahvati me, pij me i imat ćeš život vječni, puninu i radost o kojoj nikad nisi niti sanjao."
I kao što Izaija kaže: ta voda, ne samo da oživljava pustinje, pustare i sasušenu zemlju. Ona oživljava čovjekovu dušu. Pod svetošću njenih kapljica on se budi iz bunila ovog zemnog postojanja i uranja u više sfere. Duboke struje vode života mu uzdižu dušu do prijestolja Očeva.
SVE se tada mijenja. Nutarnja nam se pustoš oplođena ovom vodom budi i počinje rađati čežnjom za ispunjenjem,za povratkom Izvoru.
Život nam se obnavlja, sa nas padaju kraste lažnih zadovoljstava, površnih radosti, zemaljskih igrica i smicalica...Ozdravljamo vraćajući se Bogu, lanci se kidaju, vezanosti nestaju, počinjemo piti naše oslobođenje. Živimo novost. života s Bogom: - I reče onaj koji je sjedio na prijestolju: "Evo činim sve novo." Otk 21,5
Pokušajmo razmišljati o ovim riječima, u ovo vrijeme došašća. O Njemu koji se rađa i umire da bi nas izbavio od propasti.
Blagoslov vam od srca i na dobro vam došlo sveto porođenje Boga našega!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 14.prosinca 2022.
