Ma hajde nek' je i ovo prošlo. Samo nek' prođe sad mi ova gužva pa… pit ćemo kavu kad prođe ovo sve… A tako nam sve i prolazi. Kave i druženja se uglavnom odgađaju, ljudi viđaju samo u prolazima, nemamo vremena za želje, ostvarenje nekih zamisli, knjige se ne pročitaju, jer, zašto sada gubiti vrijeme na njih kad će biti vremena nekad… kad budemo na godišnjem, kad ne bude škole, kad bude pauza od faksa, kad dođe ljeto, kad odem u mirovinu, kad…
Foto: Unsplash
I tako čekamo da prođe to ''nešto'', neka nama bitna ''gužva'' u životu. I tako, cijeli život, neka prolaznost. Jedva čekam da prođe djetinjstvo, baš je dosadno. Želim odrasti jer odrasli mogu sve, nemaju zabrane niti kazne od roditelja. Želim krenuti u školu, u viši razred. Oni su popularniji, slobodniji, njima je sve lakše i bolje. Želim krenuti u srednju jer onda ću valjda moći izlaziti. Želim na fakultet ito što prije. Studentski život je super. Puno novih prijatelja, manje učenja, manje briga, više druženja i slobodnog vremena. Želim početi raditi i završiti ovaj faks što prije jer želim imati svoj novac, svoj posao. Želim neovisan život. Jedva čekam obitelj i djecu. Jedva čekam vlastiti stan i auto. Samo nek' prođe i ova gužva na poslu da mi je otići na odmor. Samo nek' djeca odrastu, samo da mi je otići u mirovinu i uživati, nek' mi se riješit i ovih stresova…
_________________________
Piše: Ivana Rajič,
studentica Studija hrvatskog jezika
i književnosti i povijesti
_________________________
Cijeli život nešto jedva čekamo. Od idućeg Božića, do rođendana, nekog događaja, koncerta… a kada ih dočekamo, često smo i radosni kada prođu, ali ipak opet jedva čekamo nove… Ma dokle ćemo više nešto jedva čekat!? I što kada prođe to jedva čekano? Evo prođe još jedna godina. Možda smo jedva čekali da prođe, a možda nam je bilo i baš dobro da bismo je htjeli zadržati. Uglavnom, prolazi nam svima, jedna po jedna. Možda jedva čekamo da ih što više prođe, da brže kročimo ovim našim ovozemaljskim putem, a možda bi htjeli usporiti vrijeme, možda ga i zaustaviti? Možda se nadamo nekom povratnom vlaku u naše mlađe dane, a možda bismo htjeli neki brzi vlak, jer nestrpljivost zbog ostalih postaja na našem putu nas zove? Bilo kako bilo, živimo svaku tu postaju punim plućima jer nema povratka! Ostavimo lijep i dobar trag na svakoj postaji, tračnici kojom prolazi naš životni vlak da bi nam Odredište bilo ono najljepše. Zahvalimo Mu na svemu! Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." (Iv 6,27.).
Hvala Vam svima što ste bili čitatelji mojih kolumni u ovoj godini. Želim Vam sve najbolje u idućoj!
Ivana Rajič
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 31.prosinca 2022.