Djeca su fascinirana životinjama kao bićima s neobičnim obilježjima, intrigira ih njihov način kretanja, veličina, izgled. Neodrasli ljudi poistovjećuju se sa životinjama jer one imaju slične ali drukčije sposobnosti u odnosu na čovjeka. Beba nema komunikacijske ni motoričke sposobnosti, ne može govoriti niti hodati kao odrastao čovjek. Ona to doživljava kao nedostatak zbog čega ima kompleks manje vrijednosti, pa u liku životinje nalazi utjehu. Životinja je nakada moćnija od odraslih ljudi a ponekad i manje talentirana od djeteta čije su sposobnosti inače ograničene. Iz tog razloga djeca vole promatrati životinje i vole slušati priče o njima, poistovjećuju se s njima, to im liječi njihove trenutne duševne boli.
Foto: Bible study tools
Kao i u razvojnoj psihologiji tako i u povijesti religija čovjek je bio fasciniran životinjama. Plašio ih se jer su ga ugrožavale, koristio ih je jer su ga hranile, poštovao jer su mu pomagale u aktivnostima. Davao im je nemalo božanska svojstva i kroz metafore o njima tumačio svoju situaciju. Pojedini ljudi dobivali su životinjske atribute zbog svog specifičnog karaktera. U ritualima kroz obredne radnje, kretnje i kostime htjelo se preuzeti životinjske sposobnosti. U prapovijesti neandertalski čovjek se plašio ili poštovao špiljskog medvjeda s kojim je dijelio stanište i koji mu je bio konkurencija u hrani. U razvijenijim društvima vladarske porodice sebe su simbolički predstavljale likom moćnih životinja: orlova, bikova ili lavova.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Biblijska povijest kao dionik svih ovih drevnih pojava poseban odnos ima s janjetom, životinjom krotke naravi. Brojni biblijski likovi i sva biblijska razdoblja prinose, prikazuju i žrtvuju janjad kao izraz štovanja Boga. Imali su svijest, Bog mi je dao povoljne uvjete da se umnoži stado kao izvor bogatstva te su donosili janje kao znak zahvalnosti za takvo stanje. Janjad su žrtvovali: Abel, Abraham, Mojsije ali i Isus na pashalnoj večeri prije nego je sam podnio žrtvu za spas svijeta. Zbog toga je on predstavljen od propovjednika Ivana Krstitelja kao janje ili prema starom jezičnom obliku u naglašeno muškom rodu Jaganjac Božji.
Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta, svečani je izričaj nad podignutom Hostijom ispred naroda prije obreda primanja istog u svetoj pričesti. Isus je podnio žrtvu te poziva i nas da prinesemo Bogu svoju osobnost, svoje stanje i svoje grijehe. Pričešćujući se njime primamo snagu u svojoj svakodnevnici postati dionicima svega što je on podnio u svom životu. Na početku novog liturgijskog ciklusa, u sezoni dolaska nove janjadi na svijet, iznova posvješćujemo sebi da smo pozvani na žrtvu.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 15.siječnja 2023.