I tako... Prođoše blagdani. Kolotečina se nastavlja. S novim navikama i odlukama prolazimo kroz nju, a možda smo ih već i zaboravili, možda ih uopće nismo ni donijeli... Možda smo već i zaboravili one poklone i iznenađenja, ako smo ih dobili za blagdane.

Foto: Unsplash

Volimo pozitivna iznenađenja, volimo darove ljudi oko nas. A volimo li kada iznenadimo sami sebe? Jesmo li ikada sami sebe iznenadili? Znamo li uvidjeti naša pozitivna iznenađenja ili je lakše reći moglo je i bolje? Uvijek može bolje, valjda je to tako, ali što je kada kažemo da nećemo moći, a uspijemo? Zaboravimo li to lako i opet ponovimo onu da je moglo to i bolje? Nije sramota pohvaliti sam sebe kada vidiš da ono za što si mislio da ne možeš uradiš i više i bolje od očekivanog. Tako ulijevamo pozitivne misli i za ono što bi trebali ispraviti i raditi bolje, jer, vidimo da možemo iako nam se to ne čini tako.

KOLUMNA: Misli naše poznaješ

__________________________

Piše: Ivana Rajič,
studentica Studija hrvatskog jezika
i književnosti i povijesti 

_________________________

Molimo li za snagu za prepoznavanje i usavršavanje darova od Njega? Iznenadimo se prepoznavanjem tih darova, jer sigurno ih nismo sve odmotali. Gospodin je sigurno bio darežljiv u darovima za svakoga od nas. Iznenadimo se prepoznavanjem svojih mogućnosti isto kao što nas je i On iznenadio i obilno darovao!