Radi se o promišljanju o poznatome himnu ljubavi iz Prve Korinćanima 13. Ljubav je snaga koja ruši sve zapreke, prodire u sve tamne zakutke svijeta, svladava sve udaljenosti između ljudi, pobjeđuje sebičnost, patnju, smrt. Ljubav nas na svojim krilima nosi do Srca Božjega. Ako ne odlučimo pravo ljubiti ostajemo neostvareni, u srži nezadovoljni, nanosimo drugima boli, a i sami sebe osuđujemo na patnju.
Foto: Unsplash
Kad bismo govorili latinskim, ili njemu srodnim jezicima, upotrijebili bismo ovdje izvorni religiozni izraz za ljubav i ljubiti, a taj je: «Caritas». Ovaj himan ispjevan u čast ljubavi spada među najljepše i najuzvišenije koji su ikad zapisani.
Kad se pojavila na sceni kršćanskoga svijeta, ljubav su mnogi već otprije opjevali i opisali. Među njima svojom briljantnošću najviše se istaknuo filozof Platon. O ljubavi je napisao čitavo djelo, traktat.
Prije pojave kršćanstva općenit izraz za ljubav bio je eros (današnje su mu izvedenice erotika i erotizam). U kršćanstvu se osjetilo da ovaj izraz, istoznačan ponajprije tjelesnoj žudnji i čežnji ne ističe dostatno novost što je u sebi donosi biblijski smisao ljubavi. Zbog toga su potpuno napustili korištenje izraza eros te ga zamijenili izrazom agape, a značenje mu je milina, tankoćutnost, blagost; ili pak izrazom caritas, koji je ipak zadobio, nažalost preusko značenje u smislu činiti nekome milosrđe.
Zanima nas temeljna razlika između dviju navedenih ljubavi? Između ljubavi erosa i ljubavi agape.
Ljubav žudnje ili eros je isključiva, zbiva se između dviju osoba; ukoliko se pridruži netko treći to znači njen kraj, izdaju. Dođe se ponekad i dotle da dolazak djeteta prouzroči krizu ili gašenje ovakve, erotske ljubavi.
Ljubav darivanja ili agape, nasuprot onoj prvoj, prihvaća i obuhvaća sve, ne može isključiti nikoga, pa čak ni neprijatelja.
Klasična definicija erotske ljubavi sluša se u mnogim pjesmama: «Ljubi me, ljubi me, jer te ljubim».
Klasična definicija ljubavi koja je caritas i agape je ona Isusova gdje on kaže: «Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge»! Narav ove ljubavi je, da kruži, da se širi i da zahvaća što dalje.
Još jedna razlika: erotska ljubav, u zaljubljivanju kao svome najčešćem obliku po svojoj naravi ne traje dugo, odnosno traje na način da mijenja objekt koji ljubi, tj. da se neprestano zaljubljuje u različite osobe.
Pavao tvrdi da ljubav o kojoj on ovdje govori «ostaje», dapače, da je jedincata pojava koja nikad ne prestaje, ostaje vječno, nadživljuje čak i vjeru i nadu.
Ipak, treba reći i to da, između ove dvije ljubavi, one koja je ljubav žudnje odnosno traženja za sebe, i one darivanja – ne postoji precizna crta razgraničenja, nego ponajviše rast, dozrijevanje osobe, razvoj.
Ljubav erosa je za nas polazište, ljubav caritasa, agape je cilj prema kojem težimo.
Između ove dvije ljubavi postoji cijeli jedan prostor gdje sebe treba odgajati za ljubav, i za uzrastanje u ljubavi.
Uzmimo za primjer najčešći slučaj, ljubav bračnoga para. U ljubavi dvoje mladenaca u početku prevladava eros, privlačnost, uzajamna čežnja, osvojiti i posjedovati onog drugoga, dakle određeni egoizam.
Ako se ljubav s ovog stupnja ne trudi ići naprijed, tj. oplemenjivati se težnjom za višim svojim smislom, prema jednoj novoj dimenziji, razvijanjem nesebičnosti, izbjegavanjem da stalno sebe stavlja u prvi plan, uzajamnom nježnošću, razumijevanjem i poštovanjem prema drugome, kao i u osmišljavanju koje se ostvaruje u podizanju djece, poznato je kako obično završi…
Pavlova poruka ima nemjerljivu aktualnost danas. Sva sila svijeta zabave i medija izgleda da se upravo natječe da memoriju mladih danas nakljuka i uvjeri ih da se ljubav svodi na erotiku, a erotika na seks. I da je život jedna beskrajna idila u svijetu gdje postoji samo ljepota, mladost, zdravlje; da u svijetu oko nas ne postoji starost ni bolest, te da svi mogu trošiti koliko god žele.-
A upravo im serviraju najveću moguću laž kojom izazivaju neumjerene težnje i ambicije i iluzije, potiču iluzije koje, kad se jednom slome, izazivaju kobne frustracije, pobunu protiv obitelji i društva, a često otvaraju put u kriminal.
Neka nam Božja riječ pomogne da se u ovom narodu ne ugasi zdrava kritičnost i prepoznavanje svega otrova kojemu smo svakodnevno izloženi.
Neka nas Duh Onoga koji je prava ljubav, te izvor i temelj svake naše ljubavi dade mudrosti, svjetla i božansku silu da se odlučimo i trajno opredijeljujemo za ljubav koja vječno traje!
Dao Gospodin Duha mudrost vama mladima na kojima svijet i budućnost ostaju, da u šumi današnjih ponuda prepoznate prave i vječne vrijednosti, da na ljubavi koja nikad ne prestaje gradite svoje zajedništvo ne bojeći se biti aktivni graditelji i podizatelji života.
Dao Gospodin našim obiteljima sloge, očevima ponos što su očevi, majkama ponos i svijest veličine što mogu biti majke – prenositeljice one božanske iskre koja je život!
Prekratak je život da bismo gubili vrijeme: ako u ovome svijetu pristaneš biti graditelj surađujući s Bogom, sam će te Bog podupirati i izgrađivati, uzdizati do blažene vječnosti.
Prekratak je život da bismo se zavaravali: rušitelji Božjega plana u ovome svijetu ne mogu očekivati drugo nego vlastitu ruševinu i ruševine svojih najbližih, uzaludno kajanje nad prekasno spoznatom ludošću.
Sada je naše vrijeme da se odlučimo kojim ćemo putem prema cilju, prema nezaobilaznoj vječnosti.
Ljubav je vječna, nema kraja. Na kraju života ostaje nam život ljubavi. Sve se mijenja i nestaje, samo nju nosimo u vječnost. Zato je ljubav u srcu usred ovoga svijeta dio vječnog života. Sve drugo je nesavršeno i prolazno. Stalnost postoji samo u ljubavi. Ona stvara jedinstvo. Djetinjasto, nestalno, promjenljivo u ljudskoj ljubavi treba odbaciti. Treba ljubiti snažno. Treba joj se ozbiljno predati da bi se po njoj rodio pravi čovjek.
Sada gledamo kao u ogledalu. U vječnosti ćemo gledati Boga jasno, direktno, licem u lice, srcem u srce, ti u Ti. Razumjet ćemo ga na način kako On nas razumije do kraja.
Ljubav već sada u klici posjeduje nepromjenljivu vječnost, novi svijet, Boga. Bog je po njoj već sada prisutan među nama, u nama. Zato je ljubav jača od smrti. Do života u ljubavi treba doći u ovom životu. Uskim putem i kroz tijesna vrata smrti slijedeći Isusa Krista, utjelovljenu Božju ljubav.
Ako u hvalospjevu umjesto riječi ljubav stavimo riječ Krist dobit ćemo Njegov portret.
Samo ljubav vrijedi i samo ona ostaje uvijek. Sve ostalo nije ništa. Moramo htjeti ići putem ljubavi. “Primi, Gospodine, moju dobru volju, primi moju krhku, napuknutu ljubav i pretvori je u svoju veliku božanski jaku ljubav!”
l Kor 13 je ogledalo poniznosti i svetosti. Ogledaj se često u njega. Sve prolazi, a vječno ostaje samo LJUBAV
Izvor: p.A.T./RM BiH
Objavljeno: 13.veljače 2023.
