Prije točno šest godina napustio nas je jedan od omiljenih hrvatskih svećenika, prof. Tomislav Ivančić. Prešao je u Vječnost kod svog Šefa i najboljeg prijatelja Isusa Krista.
Foto: Facebook stranica Tomislav Ivančić
Dvije godine nakon svoje smrti, spasio je jednu moju poznanicu, nekoć jako blisku osobu. Naime, bila je potrebna hitna intervencija, ravno s nebesa! Koga poslati svestrano izranjenoj osobi koja je cijeli život rasla i odrastala u ateizmu, kratko zakoračila u vjeru i nedugo nakon toga iskoračila iz tog stanja milosti? Dvije godine prepune mraka, straha i očaja koje su uslijedile nakon otpada od vjere, zatvorile su je još više i nitko joj nije mogao prići, niti utješiti ju. Potpuno beznađe.
Foto: Facebook stranica Tomislav Ivančić
Moderan kakav je uvijek bio, u svijetu ali ne od njega, prišao joj je nenametljivo putem YouTube videa i šapnuo "Ti nisi ono što jesi, ti si ono što možeš biti"... Jednostavna, gotovo banalna rečenica probudila ju je iz noćne more u kojoj je živjela. Rečenica za rečenicom, svaka puna nade da životu ipak nije kraj, da možda - ali samo možda - i za nju postoji nova šansa. Sjećam se njezinog entuzijazma, odluka da će pronaći tog Tomislava i zamoliti ga za pomoć. Onda su uslijedila čak dva razočarenja: prvo - da Tomislav ima trajnu adresu na zagrebačkom Mirogoju, a drugo (još gore u njezinoj glavi) - da je Tomislav svećenik!
No u tim trenucima bolje rješenje od slušanja njegovih videa nije mogla pronaći, te je nastavila s upijanjem mudrih riječi. Po prvi put u životu čula je da je lijepo što postoji (jedan od najčešćih profesorovih citata) i povjerovala je! Do tada nije znala da postoji ljepota i njezinog bića, i to samo zato što je stvorena, netko ju je želio i htio baš takvu. Nisu više bile potrebne diplome, dobar izgled ili dobar posao da bi se osjećala vrijednom.
Ali stvari ipak nisu bile tako jednostavne! "Čuj Ivančiću - mislila je - samo mi tog svog Šefa Isusa nemoj spominjati! Gdje je bio da me spasi, što mi nije pomogao? I ne trebaš mi govoriti o paklu, čujem druge vjernike da viču u strahu. Mene nećeš uplašiti, tvoj Isus već me je postavio u pakao!"
Foto: Facebook stranica Tomislav Ivančić
S vremenom je shvatila je zašto je prof. Ivančića papa Ivan Pavao II. izabrao 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, i zašto ga je papa Benedikt XVI., ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat, te zašto je godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.
Naš Tomislav bio je i ostao vrhunski teolog, netko tko je fundamentalnu teologiju mogao predočiti i osobi bez ikakvog predznanja o kršćanskoj vjeri.
Foto: Hagio hr
Dva mjeseca je slušala o tom povijesnom Isusu kojeg su kroz povijest zabilježili toliki ljudi, čak i povjesničari drugih religija. Isus iz Evanđelja a ne iz njezine mašte. Dok su se zidovi nevjere oko nje rušili, zavladao je stid i sram što je razočarala takvu Osobu, samog Boga. Al prof. Ivančić hrabrio ju je da se vrati Crkvi i ode na ispovijed, da će i nju kao u prispodobi Otac nebeski dočekati raširenih ruku jer - vratila mu se izgubljena kći!
Sjećam se da se najviše mučila oko povratka u Crkvu. Smatrala se licemjernom jer Očenaš nije mogla izmoliti. Nije bila u stanju izustiti rečenicu "otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim". "Neke stvari se ne mogu zaboraviti, oprostiti, pa prema tome ni otpustiti", zaključila je. Al naš prof.Ivančić nije se predavao.
Otkrio joj je ljepotu neuroznanosti, pogotovo epigenetike. Zapanjile su je znanstvene činjenice da će otrovni koktel negativnih emocija (nepraštanje, gorčina i ljutnja) kojima natapa svaku stanicu svog bića, prijeći iz tog raka duše od kojeg boluje, u pravi rak..."Stanice pamte svaku negativnu misao i izgovorenu riječ" - upozoravao je prof.Ivančić. Protuotrov je Isus Krist! Ora et labora - pojasnio je što točno znači moliti i raditi... Da - Bog će zasigurno pomoći ali potrebno je raditi na sebi, obratiti se i od negativnih misli, riječi i djela!
Ohrabrio ju je da napokon ode u Crkvu, na ispovijed, i da započne ponovno živjeti. Izišla je nova iz Crkve, nasmiješena i sretna! Alea iacta est - kocka je bačena!
Tomislav joj je kroz naredne mjesece postao dobar prijatelj, duhovni trener koji ju je učio kako živjeti, korak po korak. Uputio ju je na molitvu oprosta u koracima, i s vremenom uspjela je s lakoćom i iskreno moliti Očenaš, obraćajući se svom Ocu.
Nije ga mogla imenovati najboljim prijateljem, ta titula je bila zauzeta! Pripadala je Isusu Kristu. Njihovom zajedničkom najboljem prijatelju.
Foto: Facebook stranica Tomislav Ivančić
Skoro četiri godine prijateljevanja s Tomislavom i Isusom je proletjelo. Toliko toga se promijenilo. Ta moja poznanica i ja bile smo toliko bliske, bile smo zapravo jedna te ista osoba, a sad se čini kao da nas dijeli cijeli svemir i sve galaksije. Sve zahvaljujući prof. Tomislavu, mom Šimunu Cirencu koji je za razliku od biblijskog Šimuna Cirenca dobrovoljno izišao iz gomile, podignuo moj križ i mene samu s dna, te uputio k Onomu s kojim mogu uskrsnuti. Doveo me do izvora života...
I kad su me Put, Istina i Život doveli do Radio Marije, Tomislav me je već naučio da budem odvažna i hrabra, da samo i isključivo gledam u Onoga koji me je tu doveo i postavio uz svoju i našu Majku Mariju.
U ime sviju nas koje si spasio jer si nas doveo k Isusu Kristu, hvala ti od srca dragi naš Tomice, do vječnosti smo ti zahvalni!
Pozdravi nam Šefa...
Tvoja Ivana...
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 17.veljače 2023.
