Kakav gubitak vremena, trećinu života prespavamo! Umjesto toga mogli bismo se zabavljati ili nešto korisno uraditi. Ipak, nitko se ne usuđuje zanemariti spavanje jer bez kvalitetnog sna ne bismo funkcionirali u budnom stanju. Jednako tako, razmišljanje o životu, razgovor s Bogom ili molitva nisu gubitak vremena već preduvjet da se u vremenu ostvarimo. Probudivši se iz sna često smo zbunjeni, ne znamo je li zbilja ono što smo sanjali pa se onda zapitamo što je to zapravo stvarnost. Po molitvi se također događa da uđemo u drukčiju stvarnost, uzdižemo duh na višu dimenziju, živimo drukčiju stvarnost, preobražavamo se.

Foto: Unsplash

Slično iskustvo su proživjeli su učenici kad se Isus preobrazio na brdu Tabor dok su iz sjeverne pokrajine Galileje išli prema južnoj Judeji gdje je glavni grad Jeruzalem, centralno mjesto za proslavu Pashe. Iznad plodne ravnice uzdiže se gora Tabor gdje se sučeljavaju vlažni i hladni zrak te nastaje magličasti oblak, na tom mjestu Krista su apostoli drukčije doživjeli prije njegovog stradanja, muke i smrti. Bijahu fascinirani događajem te su poželjeli ostati ondje zastalno, baš kao što u susretu s Bogom po molitvi doživljavamo milinu i htjeli bismo da takvo stanje ne prestane, kao kad spavamo i nevoljko se budimo. Cilj molitve je preobraženje nakon kojeg osnaženi „silazimo s brda“ i kroz dolinu suza nastavljamo hod prema konačnom cilju prepunom muke, nerazumijevanja pa i razapinjanja.

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Molitva je važna za duhovni život kao što je san za duševni ili hrana za tjelesni jer se po molitvi distanciramo od prolaznih vrijednosti, pročišćujemo od beznačajnih stvari, odmaramo od briga. Po molitvi prepoznajemo kako naša stvarnost nije ono što nam se čini, posvješćujemo sebi da nismo središte svijeta te na stvari gledamo objektivno kako ih vidi Bog. U molitvi, kao kad se probudimo iz sna, počinjemo gledati na ovaj svijet iz druge perspektive, bivamo istrgnuti iz traumatične sadašnjosti i usmjeravamo misao prema stvarnoj smislenoj budućnosti. Trebamo se moliti ne da bismo kazali Bogu što nam treba, već kao i u svakom razgovoru kroz govornu analizu sami spoznajemo što nam doista treba i što trebamo poduzeti, jer to je proces po kojem razumijevamo svoje mjesto u svijetu. Čovjek je biće sposobno proizvesti vlastitim snagama mnogo više nego što mu treba ukoliko je ispravno orjentiran, ali samo u jednom trenutku može višestruko upropastiti ako nije koncetriran te njime ovladaju zle sile, poslovica kaže: „Triput mjeri, jednom sijeci!“.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 05.ožujka 2023.