Voda je izvor života, većinska je sastavnica živih bića, bez vode nemoguće je živjeti. Mnogih stvari možemo se odreći ali voda izaziva najveću žudnju nazvanu žeđ. Najvažniji je materijal, iskonski i univerzalni deterdžent, element kršćanske liturgije. Mora, rijeke i vrela odredili su raspored naselja na Zemlji, diktiraju urbanistički plan. U drevnim vremenima izvori vode istodobno su bili i izvori društvenog života. Evanđelje opisuje susret Božjega sina na zdencu dok je iz Galileje hodio prema Judeji. Nije zaobilazio pokrajinu Samariju kako su to običavali njegovi sunarodnjaci. Nije prezirao njezine stanovnike, nije diskriminirao žene, nije odbacivao grešnike. Nije pristupao ljudima s predrasudama, osnovna je ideja, otvoreno ih je susretao. Njegovi susreti sa sugovornicima uvijek su rezultirali promjenom kvalitete njihovog života.
Foto: Unsplash
Kao što nas voda krijepi, kao što bez vode ne možemo, kao što voda daje život tako nam je potreban i Bog, motiv je čitanja službe riječi. Knjiga Izlaska opisuje događaj kad je narod iz izašao iz egipatskog ropstva na slobodu u pustinju gdje su žeđali. Gunđali su protiv Mojsija, on se pomolio i Bog ih je okrijepio vodom na mjestu koje su nazvali Masa i Meriba. Naziv Masa dolazi od riječi „nasa“ što znači kušnja, Meriba dolazi od imenice „meriva“ u značenju svađa. Imena mjesta ukazuju na ono što se događalo u narodu, svađali su se, i u kakvom su stanju bili prema Bogu, kušani su. Događaj se spominje negativistički, pokajnički i slavljenički u psalmu 95., poziva se na odanost Bogu. U poslanici se podcrtava kako nema mjesta malodušju i sumnji, Kristova muka dokaz je Božje ljubavi prema čovjeku. Evanđelje dramatičnim dijalogom opisuje kako Bog po Isusu spašava ljude od potištenosti počevši od najprezrenijih.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Na zdencu Isus ostvaruje kontakt sa pripadnicom druge etničke skupine, sa osobom suprotnog spola, sa grešnicom, što se protivilo uobičajenim komunikacijskim standardima. Pravi iskorak u načinu ophođenja prema ljudima mijenja civilizacijske norme, ostvaruje nove kulturološke dosege, uvodi novi ideal ponašanja koji vrijedi i danas. Diskriminacija je značajna tema današnjice u svijetu susreta kultura, svjetonazora i religija zbog prisutnih razlika među ljudima različitih identiteta: imovinskih, socijalnih, starosnih, etičkih, spolnih i brojnih drugih.
Pozitivna diskriminacija je sveprisutna i Krist ju je prakticirao osuđujući loše postupke pri čemu nikada nije prezirao grešnike. Svojim navještanjem u evanđelju zalagao se i poučavao kako ne smijemo odbacivati ljude po drugim osnovama. Nikoga nije prezirao, isključivao ili odbacivao i takva matrica ponašanja postala je obrascem prihvatljivog ponašanja. Latinska riječ „discriminare“ znači razlučivanje, razlikovanje, odvajanje. Bog nas po Isusu potiče da razlučimo što je ispravno ponašanje. Želi da razlikujemo posebnosti među ljudima ali i da odvojimo grijeh od grešnika. Izvršimo ovo Kristovo bogoštovlje klanjanja u duhu i istini!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 12.ožujka 2023.
