Odlazak drage osobe iz egzistencijalnog vidokruga je neugodan a rastanak zbog smrti višestruko je teži. Mnogi umjetnici nastojali su opisati bol duše kad se izgubi član obitelji no svačija bol je drukčija. Život nam se tad mijenja, mijenja nam se karakter, drukčije funkcioniramo u društvu. Prihvaćamo kako je život dar od Boga pa ne razumijemo zašto nam je dobri Bog oduzeo to dobro biće. Slično su proživljavali Isusovi dobročinitelji i dobri vjernici Marta i Marija zbog gubitka brata Lazara. Znali su kako ih Isus može pomoći u bratovljevoj bolesti i vapili su za pomoć ali Božji sin bio je zauzet. Mnogo puta učini nam se da je Bog odsutan, glas mnogih molitava kao da ne dopire do Njega, pobožne žene Marta i Marija izgubile su brata, Isusov prijatelj je umro.

Foto: Getty images

Neposredno prije liturgijskog razmatranja o Kristovoj smrti, pred nedjelju Muke Gospodnje, misna čitanja govore o smrti. Prorok Ezekiel tješi narod u babilonskom izgnanstvu, kad su u ratu izgubili mnogo bližnjih i kad im je hram razoren. Eksplicitno navodi kako će Bog otvoriti grobove, oživjeti mrtve kosti svojim duhom, vratiti narod u domovinu i tad će doista spoznati da je on njihov Bog. U obredima sprovoda kao i u misi čita se psalam 130. koji izražava pouzdanje u Boga u stanju tuge, zaziva milosrđe i praštanje, očituje spremnost na susret s Gospodom. Poslanica koja je kronološki nastala nakon evanđelja podcrtava kršćansku vjeru da Božji duh oživljava naša mrtva tijela: egzistencijalno, esencijalno i moralno. Liturgijski poklik prije evanđelja ističe bit Kristovog nauka: „ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“.

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Bog je gospodar i darivatelj života, ideja je misnih čitanja, prije vlastite smrti Krist poučava apostole, sljedbenike i narod da je uskrsnuće realnost. Svi su se divili čudesnom oživljenju Lazara, senzacija je ostala upamćena i zapisana, ali on je ponovno u ovome svijetu umro a o tom se ne govori. Kao što ne spominjemo kako naše srce uporno kuca dan i noć u svakom trenutku upumpava krv u tkiva i hrani stanice, sjetimo ga se tek ponekad najčešće kad oslabi. Ili kako bubrezi u 250 km cjevčica pročišćuju dnevno 1.000 litara krvi odstranjujući otrove iz organizma, sjetimo ih se tek kad zakažu. Čudesno je kako se uspješno branimo od milijardi štetnih mikroorganizama, bakterija i virusa, a kad nas ili čovječanstvo svlada jedan mutirani virus nastane panika u svijetu. Čudo oživljavanja događa se u nama svaki dan a mi toga nismo dovoljno svjesni, ne divimo se čudu stvaranja, ne zahvaljujemo Bogu za dar života. Latinska poslovica kaže: „Medicus curat, natura sanat“, u prijevodu „Liječnik liječi, priroda ozdravlja“, odnosno u našoj prirodi stvoreni smo za obnavljanje života tj. uskrsnuće.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 26.ožujka 2023.