Veliki tjedan dobio je naziv po tome što su se u njemu dogodili važni momenti naše religije. Isus je svečano ušao u glavni grad Jeruzalem uz poklike hvale svoga naroda. A onda se dogodio obrat, njegovo stradanje, razočaranje sljedbenika. Kristova domovina bila je dio globalno uređenog sistema moćnog Rimskog carstva. Isusovi sunarodnjaci očekivahu Božjeg poslanika koji bi ih spasio od mnogih problema. Spasenje su doživljavali kao političku kategoriju, Mesija je trebao donijeti državno oslobođenje. Božji sin kritizirao je saduceje koji su spasenje ostvarivali u ovozemaljskoj dimenziji. Sukobljavao se s farizejima budući da su zakon Božji opsluživali tek izvanjski, formalistički, licemjerno. Zelote je razočarao jer su se angažirali oko vojnog svrgavanja okupatora, a nije pristao niti uz Esene koji su za samoostvarenje bježali u pustinju.
Foto: Pixabay
Doveli su Isusa pred religiozne prvake koji su ga osudili jer se identificirao kao sin Božji, oni nisu mogli prihvatiti da čovjek može biti dijete Božje. Rimski namjesnik Pilat na njemu nije našao krivice ali je dopustio njegovo smaknuće da bi amortizirao pobunu u narodu. Važniji mu bijaše njegov interes ne shvaćajući kako stradanjem jednog pravednika zapravo stradava poredak. Religiozni i politički autoriteti ujedinili su se u ubijanju Božjega sina premda međusobno bijahu zavađeni. Dogodilo se to manipulacijom Božjeg i zemaljskog zakona, manipulacijom javnim mnijenjem, narodom koji je aklamacijom tražio smaknuće. Metafora je to općeljudskog stradanja koje nastaje jer ljudi bijahu puni problematičnih predrasuda: političkih, socijalnih, psiholoških.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Kakvo je bilo Judino očekivanje naspram Krista, zašto ga je izdao i poljupcem prokazao, možemo samo nagađati jer književni uradak evanđelja to ne pojašnjava. U svemu tome imali su svoje mjesto, ulogu i izvjesni stupanj odgovornosti vojnici, trgovci, prolaznici. Iznenađuje i Petrovo zatajenje, premda je bio svjedok njegovih veličanstvenih govora i djela. Promišljamo kako se osjećala i što li je proživljavala Gospa kad je u naručje primila tijelo mrtvoga sina a bilo joj je navještano da je rodila spasitelja svijeta. U Isusovom stradanju odvijala se teška životna drama koju i mi proživljavamo suosjećajući s različitim likovima vježbamo vlastitu duhovnu empatiju. Suočavajući se s takvim događajima obavljamo pripremu za naša moguća stradanja, ponižavanja i žalovanja. Svjesni kako su naše prosudbe ograničene postajemo oprezniji u osuđivanju drugih ljudi te spremnije prihvaćamo kriva osuđivanja.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 01.travnja 2023.
