Nitko se ne rodi Zabrinut. Zabrinutost je naučena reakcija koja zahtjeva sposobnost pamćenja, maštu i osjećaj za vrijeme. Beba će zavrištati kada padne ili kada začuje preglasan zvuk, ali ona još uvijek nema sposobnost da to pretvori u zabrinutost. Kasnije će svou memoriju razviti dovoljno da se boji ponavljanja neprijatnog događaja. Tada će dijete koje je imalo bolno iskustvo u ljekarskoj ordinaciji plakati kad god vidi osobu u bijeloj kuti, ili će se otimati dok ga nose u ordinaciju. Kasnije, razvijanjem mašte, to dijete će početi da izmišlja razloge za brigu zbog događaja koji se nikada nisu desili.
Zvuči poznato?
Piše: Dražen Janko, TA praktičar
Ukratko ću prestaviti jedan primjer zabrinutosti za strah koji nam je svima poznat.
Mala Marija leži s jorganom prekrivenim preko glave ukočena u sobi, ne smije se ni pomjeriti. “Ako “To” (To je imaginarni strah od mraka) bude vidjelo da mi jedan dio tijela viri ispod jorgana gotova sam”, rekla je Marija. To je neodređenog lica i oblika, i viri ispod kreveta ili se pak nalazi u ormaru. Kada "To" ne bi postojalo, Marija se ne bi morala pokrivati jorganom preko glave.
Sada mora na toalet. U sobi je i dalje mrak, nema nikakvog svjetla. Potom poručuje mami kako mora u toalet. Na svu sreću mama odgovara što je činjenica kako nije sama. Majka joj poručuje da otiđe sama ali ne smije. Potom mama ulazi u sobu na čemu je Marija prezadovoljna. Kako je majka ušla u sobu “To” je nestali kao i svaki vid straha. Kada je Marija obavila malu nuždu i vratila se ponovo sama u sobu “To” se ponovo pojavilo. "To" se pojavljuje svaku večer čim padne mrak i kada je Marija sama u sobi.
Osim što muči samu sebe izmišljajući brige koje se nikada nisu ostvarile, niti će se ostvariti Marija i dalje brine, no koji je razlog?
Svjedoci smo da kao roditelji ili odgajatelji, kako bi nas djeca slušala i izvršavale naše zapovijedi ili zadaće, ponekad moramo prijetiti imaginarnim ljudima poput “crnog čovjeka, vještice itd.” koji će doći “progutati” djecu. Nama se u tome trenutku to čini besmisleno, jer je cilj da djeca izvršavaju naše zadaće. No u dječjoj glavi to je posve nešto drugo. Oni ne razumiju pojmove crni čovjek pa predodžbu toga traže u vidljivim predmetima, i za predodžbu uzimaju imaginarne stvari koji oni shvaćaju kao istiniti. Tako se mala djeca boje mraka jer smo ih mi naučili odnosno prijetili tim istim mrakom. Htjeli ili ne mi smo im usadili klicu zabrinutosti koja nema nikakvog ostvarenja.
Od ovog početka se stvaraju brige koje vremenom mogu dovesti do samoće, izgubljenosti, bola u glavi, mučnine, asocijalizacije.
Zastanimo na trenutak, zapitajmo se što koristimo kao pojmove kojima želimo da bližnji oko nas budu poslušni. Uvijek postoji dobra riječ, koja je sporijeg djelovanja, ali je dugoročno učinkovitija u mentalnom zdravlju. Budimo strpljivi u odgoju i brizi za druge.
Za svaki vid promjene konzultacija je uvijek najbolji početak. Za savjet i psihoterapiju javite se na e - mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Donosi: RM
Objavljeno: 17. travanj 2023
