Religioznost nastaje iz osjećaja kako ovisimo o višoj sili. Primitivne kulture nastojale su je udobrovoljiti. Prinosili su odgovarajuće žrtve kako bi ublažili božanski gnjev. Postupak proizlazi iz poimanja boga kao okrutnog bića, iz shvaćanja kako smo krivi za nered u poretku. Krivica se radije prenosi na jedno biće koje će postati obredna žrtva i dovesti do iscjeljenja zajednice. Nastaju tako ideološki progoni pojedinaca i skupina neistomišljenika koji su tobožnja smetnja. Zajednica obredno istresa sav svoj bijes te prividno i privremeno postiže smirenje
Foto: Unsplash
Drugi i drukčiji pristup religioznom osjećaju ovisnosti je zahvalnost za primljene darove i vlastita nesavršenost. Preuzima se odgovornost u polju osobnog mogućeg djelovanja gdje žrtvujemo sami sebe. Umjesto iskaljivanja bijesa progona drugih izgonimo zlo u cjelini i dostižemo trajno izbavljenje. Glavna misao misnih čitanja je odbacivanje laži, licemjerja i neodgovornosti u korist milosrđa. Pojam milosrđe u našem jeziku sastavnica je dviju riječi milina, dragost, privlačnost, i srce kao simbol života. Milosrđe je prema tome suosjećanje, sažaljenje prema patnji, empatija, neophodna je vrednota za opstanak života. Bez milosrđa ne možemo doći na svijet, ne bismo se razvili, izazove nadišli i s tim osjećajem cijenimo ovu kvalitetu.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Ljubav mi je mila, ne žrtva, znanje Boga, ne obredi, podcrtava se u prvom misnom čitanju. Jednaku duhovnu poruku odašilje i psalam 50: „Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu". Poslanica podsjeća na starozavjetni lik Abrahama koji je protiv svake nade vjerovao Bogu. Evanđelje opisuje poziv carinika Mateja koji se za samoostvarenje uzaludno oslanjao na državne strukture. Isus mu iskaza milosrđe primivši ga u red svojih sljedbenika što izaziva negodovanje svjetine. Krist odgovara kako nije došao zbog pravednika nego zbog grešnika i onih koji se tako osjećaju. Ozdravljenje ne traže zdravi ljudi već bolesnici, Božji sin poručuje: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“.
U Katekizmu, zbirci službenog nauka Katoličke crkve, mnogo je prostora posvećeno milosti kao daru od Boga koji nas osposobljuje za pravi život. Dolazi od svjesnosti kako sve što jesam i imam zapravo je produkt sposobnosti koju smo primili stjecajem nezasluženih okolnosti. Čak i kada smatram da sam nešto stekao svojim trudom, genijem ili talentom, dubljim promišljanjem uviđam
kako su i te kvalitete ustvari milost. Svjesnost kako živim od milosti Božje upućuje me da i ja budem milosrdan, obazriv i blag prema drugim osobama kakav je bio Isus prema Mateju. Uostalom u molitvi zazivamo: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 11.lipnja 2023.
