U vrijeme ljetnih raspusta i godišnjih odmora liturgija poziva na duhovni odmor s Isusom: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“. U nastavku slijedi poticaj na krotkost koja je preduvjet ne samo sezonskog nego trajnog spokoja. Ugodno nam je biti u društvu skromnih ljudi bez obzira kakvu aktivnost poduzimali: na poslu, rekreaciji ili odmoru. Bliskost podrazumijeva pristojnost a ona proizlazi iz strpljivosti, skrušenosti, skromnosti. Od odmora očekujemo okrepu tijela i duše, no ako su priželjkivanja prevelika prijetnja je da se razočaramo. Prema tome i u našim planiranjima trebamo biti skromni da bismo se odmorili.
U registru glavnih kreposti od davnih vremena nalazi se skromnost i tiče se načina kako se postavljamo u odnosu na druga bića. Pojam je blizak glagolu krotiti, postupku kad se nastojalo približiti životinjama i ovladati njihovom divljom naravi. Ulaskom u civilizirani svijet dužni smo ukrotiti naše privatne prohtjeve i svoje želje prilagoditi potrebama drugih ljudi. Kineski filozof i reformator Konfucije naučava da je skromnost temelj svih drugih vrednota jer ne može se biti sebičan i dobar. Religiozno iskazano ne možeš biti blizak Bogu ako nisi ponizan, odmjeren, prostodušan, uostalom na to ukazuje Isus u današnjem evanđelju. Bog dolazi ponizno „krotak jaše na magarcu“, opisuje Knjiga proroka Zaharije. Poslanica Rimljanima podsjeća vjernike na hijerarhiju vrednota: tijelo pokoravamo duhu.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Ako analiziramo vlastitu duhovnu genezu priznat ćemo sebi da smo postali vjernici iz osjećaja ovisnosti o Višem biću. Spoznajemo kako i drugi ljudi imaju slične potrebe kao i mi što trebamo uvažavati i kontrolirati svoje želje. Zbog toga s Kristovom molitvom iz evanđelja kličemo: Slavim te Oče što si ovo objavio malenima. U ranom djetinjstvu svi smo nadživjeli onaj trenutak u pedagogiji nazvan „tantrum“ koji se očituje kao izljev bijesa uslijed spoznaje da ne možemo postupati po vlastitom nahođenju. Veliki je to i traumatični preokret bio za našu socijalizaciju a također važan, težak i bolan momenat jest „duhovni tantrum“ kad spoznamo da trebamo Boga. Svi smo imali neželjene ali blagoslovljene trenutke života koji su nas odveli vjerničkom obraćenju za koje se veli u evanđelju: nitko ne pozna Oca doli Sin.
Skromnost, suzdržljivost ili samozatajnost kao krepost prakticira se i promatra na tri razine: materijalnoj, socijalnoj i osobnoj. Zadovoljni postajemo ne kada mnogo imamo nego kad su nam prohtjevi optimalni. Ponižavanje drugih osoba je neprihvatljivo, no religiozna krepost poniznosti čini zajednicu funkcionalnom. Duhovna razina skrušenosti očituje se u priznanju da nisam božanstvo i ne očekujem da me drugi obožavaju. Intelektualna skromnost nam je potrebna u javnim prezentacijama, slabo je prisutna u medijima, manjkava kod propovjednika. Spokoj se smjerno stječe, odmjerenost će nas odmoriti.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 09.srpnja 2023.
