Ambijent je značajna odrednica postojanja, u biologiji se opisuje pojmom stanište. Rast, razvoj i opstanak živih vrsta određuje klima, vlažnost, vrsta tla te njihovo međudjelovanje. Krist evanđeljem promovira život podrazumijevajući kako njegovi slušatelji poznaju ove datosti, kao poljodjelcima one su im bile bliske i razumljive. Isus se izražava poredbom stvarnosti na temelju zajedničkih osobina, ratarsku tematiku nalazimo u prvom misnom čitanju i psalmu 65. Poslanica Rimljanima u drugom čitanju priznaje trud, patnju i nastojanja vjernika oko uroda kojega uspoređuje s porođajnim mukama.
Život ljudi usporediv je sa sjemenom, rastom biljke i donošenjem ploda u zemljoradnji. Evanđeoske prispodobe ukazuju na procese primanja, širenja i ostvarenja evanđeoskog nauka. Izražavanje o Bogu kao uzvišenom, nepoznatom i mističnom biću najpodesnije je usporedbama. Stilske figure su višeznačne, može ih se pogrešno shvatiti pa tumačenja primamo sa zadrškom. Isus u evanđelju pojašnjava da on u prispodobama govori a mi slušajući ne čujemo, ne razumijemo, ne vidimo jasno jer vjera je dar: „onomu tko ima dat će se i obilovat će“.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
U prvu skupinu prispodobe evanđelja ubrajaju se vjernici koji stoje usput i poruka im biva uništena idejama osoba koje prolaze istom stazom. Putovima kojima hodimo mnoštvo je ponuda, u opasnosti smo biti zavedeni krivim doktrinama, teorijama, postavkama. Naš svijet je pluralan, infrastrukture kojima se služimo ne pripadaju samo nama, time možemo biti obmanuti, zasljiepljeni i uništeni za Nebesko kraljevstvo. Sociologija i psihologija religije tumače razloge zašto ljudi jedne epohe, pojedinci i skupine primaju određeni polog vjere. Od antičkih vremena prepoznato je kako čovjek gradi sliku Boga prema vlastitim projekcijama. Neosobno, izmišljeno i neutemeljeno vjerovanje slično je zrnu iz prispodobe evanđelja koje padne na tvrdo i kamenito tlo te usahne jer je bez dubokog korijena.
Zasijani u trnje niknu kao Božja riječ ali im raznovrsne traume, tegobe i šokovi ne dopuštaju da se u njima Božja poruka razvije, uzraste i donese plodove. Tek četvrto sjeme pravilno izraste i urod mu je produktivan kao što je i čovjek sposoban proizvesti više no što mu je potrebno. Preispitujemo se o urodu naših djela u mjesecu srpnju koji naziv nosi po alatki što se rabi u žetvi koju u kruhu prinosimo na oltar kao plod rada naših ruku i zahvalu za dar Božji. „Sjeme je riječ Božja, sijač je Krist, tko ga nađe ostaje zauvijek“, podsjeća poklik prije evanđelja.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 16.srpnja 2023.
