„Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika“ (Lk, 15, 10)

Foto: Arhiva

Bila je rana jesen. Muž i ja pokušavali smo još jednom „riješiti stvari“, pa me on pozvao na Podbrdo. Bio mi je prvi put i nisam znala što me čeka. Penjala sam se s podsmjehom. Naše stvari nije mogao riješiti ni čarobni štapić. Uspon je bio iznenađujuće brz, a gore nisam imala što vidjeti. Nas dvoje smo, međutim, tek gore pokazali svoje pravo lice - ponašali smo se poput kukavica. Muž je odmah zapalio cigaretu, a ja sam mu se rugla da ne smije prići bliže. Stvarno nije smio, stajali smo jako daleko i to sa strane. Međutim, istina je bila i ta da ni ja nisam smjela prići bliže. On se brzo prekrstio, a pored bijelog kipa prošli smo još brže i počeli se spuštati.

„Ja ti u ovo ništa ne vjerujem“, rekla sam.

Piše: Marijana Grgić, mag.psych

Moja druga serija uspona na Podbrdo dogodila se s djevojkama iz Zajednice. Na Podbrdo se išlo dva puta tjedno. Djevojke su bile jako uzbuđene, a meni nije bilo do života. Govorile su riječi poput „dar“ i „sveta misa“ u istoj rečenici. Njihov entuzijazam smatrala sam izrazito napornim.

Penjala sam se s krunicom u ruci, međutim, za Podbrdo me nije bilo briga. Vezala sam ga za suvenirnice i ljude koji naplaćuju previše. Kad bih se popela do samog vrha, po navici sam se držala po strani. Imala sam osjećaj da mi veliki bijeli kip nije naklonjen.

Do moje treće serije uspona na Podbrdo dogodile su se dvije godine posta od Podbrda. Tamo u tuđini svi su tako lijepo pričali o Međugorju, o ukazanjima, o usponu. Ja sam na njihove riječi uvijek ostajala u šutnji. Posljednju godinu dana tuđine ustajala sam se na noćno klanjanje. U kapelici se nalazio bijeli Gospin kip na kojem je pisalo „Kraljica mira“. Neko vrijeme sam ju ignorirala. Bilo bi mi sasvim u redu da je tu stajao kip Gospe iz Lurda ili Gospe iz Fatime, ali naša „domaća“ Gospa mi je smetala. Bila je previše domaća i bilo ju je svugdje; otisnuta na čašama, jastucima i stolicama. Slala je poruke svaki dan. Gospa treba doći jednom ili dva puta i zatim nestati. I zašto je uopće došla k nama, zar ne vidi da smo pokvareni i koliki smo srebroljupci? Želimo unovčiti zrak, sol, zemlju, vodu, sve što je Bog dao besplatno ograđujemo i držimo za sebe. Došla je da se posvađamo s braćom i rođacima za komadić zemlje koji će nas i našu djecu ionako nadživjeti? I zašto vidioci nisu postali svećenici i časne sestre, zašto voze skupe automobile?

Na pitanja nisam dobila odgovore, ali sam iz očaja počela moliti „Kraljice mira, odvedi me kući“. Želim ići na Podbrdo i moliti devetnicu za blagdan Velike Gospe.

Dovela me doma, točno za devetnicu. Ustajala sam se rano ujutro i išla na Podbrdo, a zatim na svetu misu. Mislila sam u sebi: „Koji dar“.

Došla bih ravno pred Gospin kip i kleknula. Mučilo me što mi je obitelj rastavljena, što nemamo svoj dom, što smo osramoćeni i prezreni.

*

Jučer sam opet bila na Podbrdu. Zatim sam otišla na ispovijed i misu. Išla sam se zahvaliti što mi je obitelj cjelovita, što smo svi zdravi, što imamo posao, dom i što živimo život dostojanstven čovjeka. Uspon nije čarobni štapić, ali majčina prisutnost je čarobna, daje mi mir. S tim mirom u srcu lakše se suočavam sa svim životnim poteškoćama.

„Kraljice mira, moli za nas“.

Svojevremeno sam pravila društvo jednoj djevojci islamske vjeroispovijesti. Rekla mi je da razumije našu vjeru, osim dijela u kojem se mi katolici klanjamo kipovima. Objasnila sam joj da se mi ne klanjamo kipovima, nego onome što oni predstavljaju. Kad klečim pred Gospinim kipom, ne klanjam se kipu, nego klečim iz poniznosti pred Njom dok molim da nagovori Boga da prihvati moju molitvu.

Odgovori na moja pitanja iz prošlosti:

* Gospa treba doći jednom ili dva puta i zatim nestati.

- Koliko puta u jednoj igri mama provjeri je li sve u redu s djecom? Neku djecu dovoljno je provjeriti jednom, drugu dva puta, jako nemirnu djecu mora provjeriti više puta, dok s devijantnom djecom mama mora ostati cijelo vrijeme.

* Došla je da se posvađamo s braćom i rođacima za komadić zemlje koji će nas i našu djecu ionako nadživjeti?

- Da, naša Gospa čini čuda, pokazujemo svoje pravo lice svima, a najviše svojim najmilijima

* I zašto je uopće došla k nama, zar ne vidi da smo pokvareni i koliki smo srebroljupci?

- Vidi, zato je i došla.

* I zašto vidioci nisu postali svećenici i časne sestre, zašto voze skupe automobile?

- 1. Zavist je smrtni grijeh.

- 2. Biti svećenik ili časna sestra je božji poziv, o tome ne odlučujemo ja ili ti

Pozivam sve čitatelje na uspon na Podbrdo, ali imajte na umu – uspon će imati svoje nuspojave. Život vam više nikada neće biti isti.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 22.srpnja 2023.