Zlo! Što je to, zašto se događa i kako se prema njemu odnositi? U prispodobi iz evanđelja slikovitim govorom nastoje se pojasniti ova pitanja. Pripovijeda se o dobrom sjemenu i lošem sijaču, govori se o božanskoj vladavini i konačnoj presudi. Knjiga mudrosti vjernički veliča Božji plan upravljanja svijetom i s povjerenjem se predaje njegovim prosudbama. Božji Duh ravna vjerničkim nakanama u molitvama, razmišljanju i djelima, iznosi sveti Pavao u Poslanici kršćanima Rima. Psalam 86. priznanje je Božje dobrote, milosrđa i ljubavi za vjernika koji mu se u molitvi obraća u zaštiti od zla, zloće, zloga. Riječ je indoeuropskog korijena gʰuel (krivo, krivina, skretanje s pravog puta), glas gh u slavenskim jezicima se izgovara kao z, otuda zal.

Foto: Shutterstock

Zlo je značajna tema svih područja ljudskog djelovanja jer se tiče svih razina čovjekove egzistencije. Prikazuje se kao stvarnost što stoji nasuprot dobroti, tako ga tretira drevna antička misao i Sveto pismo. Ranokršćanski mislilac sveti Augustin naučava kako zlo ne postoji samostalno nego da je puka negacija dobra. Njemački filozof Leibniz razlixikuje fizičko, moralno i metafizičko zlo: metafizičko zlo ukorijenjeno je u nesavršenosti čovjekove naravi, moralno u čovjekovoj slobodi da se odluči za dobro ili zlo, a fizičko je zlo posljedak nesavršenosti stvorenoga svijeta u cjelini. Ruski pisac Solženjicin napisao je kako linija razdvajanja između dobra i zla ne prolazi između ljudi nego kroz sva ljudska srca, svaki čovjek odlučuje hoće li počiniti moralno zlo a Bog nije uzrok ove vrste zla ali dopušta da zlo postoji.

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Na ovom pitanju očituje se razlika svih duhovnih pokreta, kulturoloških pripadanja i osobnih stavova. U povijesti Crkve i na našim prostorima problem je predstavljalo shvaćanje kako su materija, tijelo i svijet zli. Detektirani su kao izvor svih loših pojava koje se protive duhovnim dobrima i ovo vjerovanje od crkvenog učiteljstva proglašeno je heretičkim. Znanstveni dogmatizam u XX. stoljeću rezultirao je poimanjem da postoje poželjne rase, klase i nacije što se implementiralo u imperijalizmu, komunizmu i nacionalsocijalizmu. Vjerovalo se kako se zlo u društvu treba uništiti iz korijena po kriterijima koje su ljudi dotičnih grupa osmislili na krajnje nehuman način suprotan principima današnjeg evanđelja

Krist evanđeljem naučava da se ideje Božje vladavine začinju u malim stvarima i rastu s brojem pristalica Kraljevstva nebeskog a dobro i zlo mogu se razlučiti tek na koncu vremena. Razlučivanje u našem svijetu možda bi bilo preuranjeno i sigurno podložno našim pogrešnim procjenama i sebičnim interesima, bilo bi i štetno za zajednicu u kojoj postoji međuovisnost. Evanđelje odnos dobra i zla opisuje prispodobom, njezinim tumačenjem, izraženom jasnoćom i svaki propovjednik svojom intervencijom samo umanjuje izvorni naracijski dojam. Misterij zla objasnio je u konačnici Gospodin podnošenjem nepravde i prinosom svoga tijela za spas svijeta što ga primamo i častimo u svetoj misi.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 22.srpnja 2023.