Bog hranu daje, osnovna je teza koju razvijaju misna čitanja premda ljudi umišljaju da sebi hranu stvaraju, kupuju, pripremaju. Osjećaj kako smo nešto napravili pozitivno nas motivira za rad, no u proizvodnji hrane postoje presudniji faktori na koje nemamo izravnog utjecaja. Ogromna količina energije na Zemlju pristiže iz sunčevog sustava, sunčeva svjetlost i toplina neophodni su za bazični proces fotosinteze koji kako sama riječ kaže sintetizira organske tvari uz pomoć svjetlosti. Biljke rastu, razvijaju se i donose plodove postupkom koji nismo izumili, njime ne upravljamo, sustavom značajnije ne gospodarimo a i ono malo intervencija koje je čovjek poduzeo upitnog su kvaliteta. Unatoč izvanrednim spoznajama na području botanike i kemijskog inženjerstva još uvijek nismo u stanju laboratorijski proizvesti ukusnu hranu u dovoljnim količinama i sukladno tomu trebamo priznati da jelo dobivamo izvan vlastitih snaga, od Boga.
Za rast biljaka i proizvodnju hrane potrebna je zadana količina vode i kad bi Zemlja bila na drukčijoj udaljenosti od Sunca ovaj balans bi se poremetio. Os oko koje se Zemlja vrti nagnuta je prema ravnini njezine putanje za 23,5 stupnja i da nije tako godišnja doba ne bi postojala i život na zemlji bio bi nemoguć jer bi polovi bili hladni a središnji zemljani pojas prevruć. Kad bi sila gravitacijske teže bila drukčija od indeksa vrijednosti 9.81 kapljice kiše bi bile prevelike te bi masom uništile osjetljivu vegetaciju ili bi bile premalene te ne bi padale na zemlju. Nismo mi proračunali ove čudesne veličine koje su neophodne za postojanje života u našem svijetu a kako se čini ne čudimo se dovoljno i ne zahvaljujemo genijalnom projektantu. Umišljamo da svojom pameću gradimo svijet i pri tom zaboravljamo da su i naš mozak i naše ruke i kompletno tijelo tek živi, rastući i fleksibilni mehanizmi osposobljeni za proizvodnju od nekoga osmišljeni.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Hrane imamo u dovoljnim količinama zahvaljujući i društvenom sistemu koji funkcionira da hranu proizvedemo, očuvamo i raspodijelimo. Socijalni sistemi su krhki na globalnoj, regionalnoj i obiteljskoj razini i potreban nam je blagoslov od stvoritelja sistema Boga-Oca i njegovog sina koji nas po evanđelju poučava kako je hrana čudesni dar. Bilo bi još čudesnije kad bismo bili spremni dijeliti prirodne resurse, plodove i hranu koju smo u stanju proizvesti sa sviješću kako smo za rad osposobljeni Božjom milošću. Jasno se to kazuje Knjigom proroka Izaije koji tješi porobljeni narod u sužanjstvu riječima kako nas Gospodin besplatno krijepi hranom, pićem i svojom riječju. Psalam 145. očituje kako se milost Božja djeluje tako da „siti sve živo“ a naša je dužnost da mu se molitvom utječemo, zahvalimo i da ga zbog toga slavimo. I ništa nas neće rastaviti od ljubavi Kristove, neimaština, nevolja ni glad, zaključuje Poslanica Rimljanima. Poklik pred evanđelje napominje: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 06.kolovoza 2023.
