Na dan kad si prešla u nebo svejedno sam plakala, iako si rekla da se trebamo veseliti. Plakala sam od sreće i ganuća jer si me voljela. Okrenula sam se oko sebe i pogledala svog muža i naših troje djece, naš dom i sve što imamo. Nismo se riješili samo droge, nego smo dobili novi život. Sjetila sam se svih ljudi koje sam tvojom zaslugom upoznala, svih dečki, djevojaka, obitelji, časnih sestara, misionara, djece – nitko od nas danas ne bi bio tu i u ovoj formi da te nismo upoznali. Kad bismo brojali sve nas koji smo dirnuti Zajednicom Cenacolo i tvojim životom, vjerujem da bi nas bilo više stotina tisuća
Foto: Zajednica Cenacolo
Upoznala sam te na tvoj 80. rođendan, 2017.godine. Iako si već tada izgubila dar govora po božjem naumu, vidjela si da plačem i pružila mi čvrsto ruku. Razlog mojih suza bio je taj što smo muž i ja još uvijek bili razdvojeni. Nisam znala hoćemo li imati sretan kraj. Prije tvog stiska, nikada me nitko nije jače povukao iz groba tuge. Zatim si mi počela pućiti usne kao dijete, namrštivši obrve. Prizor je izgledao jako smiješno. U tom trenutku sam se počela smijati iako nisam shvatila tvoju gestu. Nekoliko godina poslije, naša obnovljena obitelj ljetovala je na Jadranu. Napokon smo bili zajedno, dobili još jedno dijete i bili smo na odmoru. Naša 8 mjesečna kćerka u moru je počela pućiti usne namrštivši obrve, baš kao ti 2017.godine. Sjetila sam se tvoga lica i počela se smijati. Napokon sam shvatila. To si mi htjela reći – moje suze pretvorit će se u smijeh i radost. Imat ću sretan kraj.
Noć prije mog drugog carskog reza, došla si mi u san. Znala si da se bojim. Opet si me čvrsto uzela za ruku i podigla me od zemlje. Rekla si mi: „Volim te i volim tvog malog anđela kojeg nosiš. Bit će sve u redu“. Probudila sam se smijući se s tobom. Zahvat sam provela budna u razgovoru s anesteziologijom koja mi je mazila čelo. Osjećala sam se kao na kavici s prijateljicom.
Piše: Marijana Grgić, mag.psych
Moje srce puno je zahvalnosti.
Hvala ti jer sam u Zajednici Cenacolo naučila moliti. Ne usnama nego srcem. Naučila sam što je klanjanje Isusu u Euharistiji i da se samo tamo mogu zaista promijeniti i biti bolja. Ja koja sam mogla spavati u komadu 3 dana, naučila sam se ustati u 2 sata u noći na klanjanje. Naučila sam tko sam, spoznala sam svoje mane, ali sam naučila i voljeti sebe, zagrliti sebe i svoj život, svoju priču. Naučila sam voljeti i druge, iako je ponekad bilo jako teško. Naučila sam služiti hranu na stol srcem, čistiti kuću srcem. Naučila sam da samo kad pomažem drugome, ja sam zaista sretna. Naučila si me da je služenje kraljevanje i da je ljubav koju dam jedino što iza mene ostaje. Naučila sam biti majka i svojoj i tuđoj djeci. Naučila sam pitati oprost i ne uzimati sebe previše ozbiljno. Također sam naučila da nije bitno ono oko mene, nego ono u meni. Može se biti savršeno sretan s malo ili nimalo, dok god nosim zahvalnost u srcu. I ako dam ono svoje malo, ja ne gubim, nego dobivam. Naučila si me vjerovati u providnost, moliti za providnost. Naučila si me da je moj život jedno veliko čudo. Sve to i još i više naučila si svu svoju djecu. Hvala ti jer sam dio jedne velike, predivne i nimalo savršene obitelji Cenacolo.
Molila si da nijedno od tvoje djece, makar proveli samo dan u Zajednici, ne propadne u paklu. Mama, vidimo se na nebu. Plesat ćemo i pjevati - sva tvoja djeca zajedno.
Pozivam čitatelje da upute svoje molitve Ocu, po zagovoru majke Elvire. Uvjerena sam - odozgor će nas posipati bombonima.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 07.kolovoza 2023.
