Gdje je Bog, dominantno je pitanje biblijskih pričanja današnje nedjelje. Prorok Ilija, pošto je bio akter mnogih čudesnih djelovanja, doživljava kraljev progon. Skriva se u špilji na brdu Horebu i glas ga poziva da izađe i susretne se s Gospodinom. Bog mu se objavljuje ne u prirodnim katastrofama nego šapatu blagog lahora. Nakon što je Krist čudesno nahranio mnoštvo, učenici lađom prelaze jezerom. Nailaze na protivan vjetar te u strahu od valova vapiju Bogu u pomoć. Poput utvare iznenada im u pomoć prilazi Isus s porukom da budu hrabri i da se ne plaše. Petar prema Gospodinu hodi po vodi ali kako gubi vjeru počne tonuti i Isus ga spašava. Pavao tužan žudi da njegovi sunarodnjaci prihvate evanđelje i Isusa kao mesiju. Naučava kako se Bog ne objavljuje samo u Starom zavjetu, tradiciji i zakonu nego i u savjesti

Foto: Shuterstock

Bože gdje si, često je pitanje s kojim se susrećemo u niz životnih trenutaka, razdoblja i situacija. Ovo pitanje je otvoreno s obzirom na promjenjivost egzistencijalnih datosti, zbog brojnih izazova i izmjene iskustva. Tri su prevladavajuća odgovora obzirom na pitanje Božje prisutnosti u svijetu. Ateističko-agnostički tumači kako se događanja u svijetu odvijaju spontano, slučajno i kaotično. Religijski učenjaci naučavaju kako Bog upravlja svijetom i umišljaju kako se ovi procesi mogu opisati. Vjersko iskustvo nam pokazuje da je Bog skriven u događanjima i poziva nas da ga istražujemo. Jer kad bi Bog bio očigledan onda bi svi bili vjernici, vjera bi postala poznavanje a znamo da tako nije. Štoviše, trebamo se paziti i klonuti ljudi koji sebi umišljaju da su dohvatili Boga. Govor o Bogu zahtjeva intelektualnu i svakovrsnu poniznost, na to upućuju misna čitanja. Vjera je fenomen kojim se podrazumijeva da je Bog skriven, nepoznat i tajanstven, u protivnom očigledno bismo poznavali božansku istinu, što se ne događa

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Boga otprilike nalazimo, kako se poetski izražava psalam 85., tamo gdje se sastaju ljubav i vjernost, pravda i mir, slušanje i strah, što predstavlja paradoks našega uma, duše i duha. Okrećemo se Bogu u momentima straha, egzistencijalne zbunjenosti ili životnih oluja, kako se to opisuje metaforom iz evanđelja. Brojni svjetski velikani priznaju kako su u svom karakteru određeni nekom patnjom, duhovne inspiracije i kreativnost nastaju uslijed nedostataka, značajnija ljudska ostvarenja nastala su zbog muke. Kao kršćane sve nas asocira na otajstvo križa o kome često razmatramo, što je osnova našega vjerovanja.

Pozvani smo s Kristom isplivati na olujnom moru života i prihvatiti svoje strahove koji će u konačnici odrediti naš karakter. Kaže se: što nas ne slomi, to nas ojača. Mnogo puta, na mnogo načina i u mnogo situacija tražimo Boga i u nevolji se pitamo „Bože gdje si“. Bog je poput sunca koje uvijek sija i nismo u stanju gledati njegovu blistavost. Sunce ponekad ne vidimo zato što zađe iza oblaka ili se nalazi na drugoj strani svijeta. Kad smo u tami čini nam se kako nas je Sunce napustilo ali ono kao i Bog i dalje postoji i sutra ćemo ga opet vidjeti.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 13.kolovoza 2023.