Kršćanstvo je religija koja promovira ljubav, pomirenje, milosrđe. Religiozna praksa pak očituje nedostatak navedenih vrlina među vjernicima. Apsolutni pojmovi poput ovih te dobrota, istina, pravda su višeznačni i situacijski, personalno i povijesno uvjetovani. Događa se stoga da se mimoilazimo, razilazimo i sukobljavamo kad trebamo ideje iz Svetoga pisma povezati s konkretnim stvarima. Konflikt je prisutan i u nama samima kad u kriznim momentima valja utvrditi hijerarhiju vrednota i tako npr. odstupiti od istine poradi mira. Prema tome sudbina nam je nepovoljna i upravo iz tog razloga Bog je ušao u naš svijet kako bi nas kao čovjek spasio što se opisuje u biblijskim spisima evanđelja
Foto: Wikipedia/Heinrich Hofmann "Isus u Getsemanskom vrtu"
Četiri pisca evanđelja svaki na svoj način, za određenu skupinu kršćana, za specifičan kulturni kontekst pišu o Kristovu životu i pri tom prepisuju i uobličuju njegove propovijedi. Najstariji evanđelist Marko piše jednostavnim rječnikom koristeći za nas izgubljene listiće što opisuju Kristov život dok se sv. Matej obraća kršćanima židovskog porijekla. Luka je bio liječnik s osjećajem za detalje koji čine život i želi zadovoljiti znatiželju vjernika europske provenijencije. Ivanovo evanđelje ispisano je nekoliko desetljeća poslije Kristovog uskrsnuća metafizičko-poetskim stilom. Opisane su uglavnom posljednje tri godine je Kristovog javnog djelovanja s naglaskom na njegovu muku i ovo su povijesno-religijski izvori za poznavanje njegovih ideja.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Poznavanje Krista dostatno je za naše spasenje no za blaženi život htjeli bismo motive Isusovog djelovanja jasnije poznavati pa je legitimno pitanje iz današnjeg misnog čitanja: „Što vi kažete tko sam ja?“. Kristologija je disciplina koja daje odgovore na pitanja tko je Isus: Božji sin, Bogočovjek, učitelj života, revolucionar religioznosti, prosvjetitelj, humanist... Prosječni čitatelj evanđelje doživljava kao etičku pouku izvodeći zaključke što se mora činiti a što treba izbjegavati. No, Isus se upravo konfrontira s pismoznancima i zakonoznancima jer Bog uvažava osobne moralne kapacitete. Svaka epoha, socijalna skupina, životno doba, svaki vjernik na svoj način odgovara na navedeni izazov i kako sebi odgovorimo tako vrednujemo stvarnost, situaciju, osobnost.
Uspostavljeni percepcija izgrađuje našu individualnost i čini nas osebujnima prema drugim ljudima s kojima se slažemo, razilazimo ili sukobljavamo kad se postavi pitanje prioriteta. Vjernički istražujemo tko je Bog, kakav je Krist i što bi trebao biti čovjek te strpljivo prihvaćamo normalnost razlike mišljenja pa i prisutnost sukoba. Potiskivanje iskrenog promišljanja, prisiljavanje na određeno ponašanje i iznuđivanje savršenih odnosa bilo bi neslobodno, neučinkovito i protivno duhu evanđelja. Tko je Krist suštinski nam objavljuje „Otac koji je na nebesima“, kad to shvatimo doživjet ćemo blaženstvo jer ćemo posjedovati „ključeve kraljevstva nebeskoga“.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 27.kolovoza 2023.