Pred Bogom stojimo kao pojedinci i tako ćemo biti tretirani. Ipak, naša osobnost uvjetovana je zajednicom iz koje proizlazimo. Odgovorni smo za druge i bit ćemo suđeni ovisno o našoj brižnosti prema ljudima. Evanđelje opominje kako trebamo i druge privesti dobru, opomenuti osobu koja nam je bliska. Upozoravanje za loše ponašanje podrazumijeva bliskost, evanđelje navodi: „pogriješi li brat tvoj“. Ako doživimo da nas drugi upozoravaju prihvatimo to kao dobronamjernu aktivnost. Uzmimo u obzir tuđu pozitivnu nakanu premda nam se činilo da opominjatelj nema pravo. Opominjanje se odvija prema zadanoj proceduri, oprezno i taktično jer grubost izaziva suprotan učinak. Dogodit će se to prirodno, spontano i automatski ako imamo ljubaznu evanđeosku dušu.
Foto: "Propovijed na Gori", Carl Bloch, Wikipedia
Evanđelje ističe da upozorenje druge osobe započinje nasamo, intimno, prisno da izbjegnemo javno ponižavanje. Ako ne bismo imali prvotnog uspjeha zatražit ćemo pomoć pripadnika iste zajednice, bliske osobe. Zajednica u kojoj se opominjanje najprirodnije događa jest obitelj, roditelji djecu odgajaju savjetima. U konačnici prijekor se odvija snagom autoriteta preko više instance, institucije, Crkve. Spor koji smo riješili ovosvjetskim institucijama bit će učinkovit kao duhovno dobro, „bit će odriješeno na nebu“. Evanđelje završava poticajem na zajedničku molitvu kao sredstvom za međusobno usuglašavanje oko prijepora. Sukobi se amortiziraju kad sebi posvijestimo kako smo prolazna bića, ograničeni u spoznaji stvarnosti, djeca zajedničkog Oca nebeskog. Ostvaruje se to po molitvi, aktivnosti koja potiče na mir, skromnost i razumijevanje, naročito ako je molitva zajednička
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Snažni individualizam suvremenog doba ne podnosi opominjanju koje se odvija s različitim nakanama, motivima, ciljevima i metodama. Naznačuju to bliske riječi: prigovaranje, zanovijetanje, tužakanje, progonjenje, dosađivanje, ponižavanje, predbacivanje, okrivljavanje, gnjavljenje, zastrašivanje. Svaki od navedenih pojmova jasno objašnjava kako poželjnu evanđeosku aktivnost možemo sprovoditi na način koji bi trebao biti kršćaninu dalek. U prvom čitanju Bog proroku Elizeju daje autoritet opomenuti bezbožnike što potvrđuje i psalam 95. po kojem opomena dolazi od Boga. Ljubav je preduvjet za dobivanje ovlasti opominjanja što je naznačeno u poslanici Rimljanima: „punina zakona jest ljubav“. Svi imamo nekoga tko nas zabrinjava, razdražuje ili iritira, držimo se evanđeoskih načela kad smo u kušnji, potrebi ili dužnosti opomenuti osobu iz svog okružja!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 10.rujna 2023.
